Ne događa se to baš često u životu, ali danas je, dragi hrvatski građani, vaš ponos mjerljiv: francuski predsjednik Emmanuel Macron stigao je u posustalu i uzaludnu Republiku Hrvatsku samo zato što ste vi to platili.

Milijardu i 100 milijuna eura dali ste za 12 rabljenih višenamjenskih borbenih aviona Dassault Rafale, francuske proizvodnje i tako zaslužili da sa snažnim nacionalnim nabojem u prsima i Lijepa li si na usnama gledate kako vaši najviši predstavnici šarmiraju francuskog lidera.

Macronov posjet: Igra u kojoj su svi sretni

Igra je to u kojoj su svi sretni: visoki će gost kući s ostacima birane hrane u utrobi, lijepim dojmovima te s milijardu i 100 milijuna vaših eura. Domaćini će dobiti još jednu, ne tako čestu priliku da se na svom terenu fotografiraju s poznatim europskim državnikom, a vi, dragi hrvatski državljani, sreću što će polovne francuske letjelice uskoro s hrvatskim nacionalnim obilježjima zujati nad vašim glavama. Polovni francuski avioni na slobodnom hrvatskom nebu u zamjenu za europske novce u francuskom džepu – ima li ljepše nacionalne idile?

Ponos zbog Macronova dolaska osjećajte intenzivno. Sinoć se Plenković na Twitteru pohvalio fotografijom s uglednim gostom snimljenom u zagrebačkom restoranu Gallo. S jedne strane hrvatski uzvanici, članovi stranke pravomoćno osuđene zbog kriminala, stranke čiji je utemeljitelj i neprežaljeni vođa stajao iza brojnih zločina. S druge uvaženi gosti.

Fotografija bilježi čas kad Plenković nazdravlja Macronu. U pozadini vidimo konobara s maskom na licu. Nije li sve to hrvatski divno? Jeste li se osjetili hrvatski sretno kao kad efektni šutovi Luke Modrića završavaju iza leđa protivničkih vratara? Ili barem kao kad na HRT-ovim programima, u gornjem desnom kutu, leprša nacionalna zastava u znak poziranja nad žrtvom Vukovara?

Ako niste, zašto?

Igrokaz na Pantovčaku upriličen da se i Milanović osjeti bitnim

Jutros su, pak, trajale užurbane pripreme za nastavak šopinga, ne kupuju se rabljeni borbeni avioni kao limuni, jabuke, mlijeko ili kreme za ruke. Žanr podrazumijeva prigodni igrokaz. Na Pantovčaku je, čitali smo, usisan crveni tepih za francuskog uglednika, postrojeni su i vojnici, čisto da se i Zoran Milanović osjeća bitnim. A i borbeni su avioni u pitanju, rat, vojska, uniforme, voli on to, naročito kad ne mora sudjelovati.

Gordan Grlić Radman jučer je rekao: “Ovaj posjet ne treba vezivati samo uz kupnju borbenih zrakoplova Rafale, nego ga treba promatrati u sklopu strateškog partnerstva i očekivanja od Hrvatske, koja upravo u ovom dijelu Europe igra jednu važnu ulogu sigurnosno-političkog čimbenika u osiguravanju sigurnosti i u prenošenju iskustva zemljama Zapadnog Balkana.”

Po svemu što smo dosad čuli od tog čovjeka, on spada u krug ljudi koji u društvu zadnji shvate vic, pa s citiranim nema smisla mnogo polemizirati. Ako im je Macron i poručio da dolazi zato što mu laska biti u društvu neuravnoteženog predsjednika države te premijera-predsjednika zločinačke organizacije, odnosno zbog “strateškog partnerstva” i sličnih trica, učinio je to samo iz pristojnosti. I zbog računice.

Za tridesetak godina možda shvatimo da se naše milijarde mogu koristiti i na zemlji 

Milijardu vaših eura, drage hrvatske državljanke i državljani, košta ovaj Macronov posjet Hrvatskoj. Dali ste lovu velikodušno. Ne trebaju vašim radnicima veće plaće, ne trebaju vašim poduzetnicima manja davanja, ne trebaju vašim gradovima i općinama nove bolnice ili ambulante, što će preostalim liječnicima i sestrama veće plaće kad je nacionalna ekstaza, potaknuta slatkom kupnjom polovnih francuskih aviona i pripadajućom protokolarnom predigrom, upravo nemjerljiva.

S milijardu svojih eura priuštili ste slabo kontroliranom predsjedniku i visokim dužnosnicima zločinačke organizacije jedinstvenu uspomenu. Fotografije s francuskim predsjednikom idealne su za uramljivanje, svaki vanjskopolitički trofej nebitne države Hrvatske dobro dođe. Naročito ovakav.

Cijenjeni hrvatski državljani, desetljećima svoj novac rasipate na održavanje crkvenih iluzija smještenih na najvišim nebeskim etažama. Vaše su milijarde otišle da bi trgovci carstvom nebeskim živjeli raskošno. Sad ste se odrekli milijardi za nešto nižu nebesku iluziju, onu o sigurnom nebu. Za tridesetak godina možda zaključite da bi se vaše milijarde mogle koristiti i na zemlji.

I to ne za potrebe egocentričnih političara bez samokontrole i lopova, nego za ono što čini život. Ono zbog čega su vaši otišli u Irsku, Njemačku ili gdje već.

Autor: Vladimir Matijanić i redakcija hr-vjesnik