MARKO MIKLAUŽIĆ – Jedini u Hrvatskoj vinograde prska mlijekom, a od škrleta je napravio vinski volkswagen.
Već ga vidim s ribičkim štapom, šiltericom koja mu stvara sijenu na licu, lagano neobrijanog i, prije svega, sretnog na brodu predviđenom za „big game fishing“ pored obale Addu Cityja na Maldivima. Dok razmišlja o svemu što je napravio posljednjih 30 godina u kleti pored Popovače i pritom se smješka, jer u svoju vinsku priču je upregnuo i sina Lovru i kćer Dunju, snažni dvostruki Yamaha motori od 250 konjskih snaga brzinom od 40 čvorova dovlače ga na mjesto gdje će sljedećih sedam dana „natezati se“ s ribljim svijetom, vaditi iz oceana mahi mahi, wahoo, wrasse, koraljne pastrve, njemu posebno prirasle srcu giant trevally tune, i vjerovati da, ipak, može izvući i nešto veće iz morskog ambisa. Imao je Marko, ruku na srce, lijepih ulova na Jadranu, uvijek će s posebnim ponosom spomenuti zubatca od 5,5 kilograma, a kuriozitet je da je baš tog „dentex dentexa“ upecao na ješku od repića od srdele, a ne, što većina radi, uz pomoć žive lignje ili iglice.
Međutim, Marko nikada neće zaboraviti borbu koju je bojevao nekoliko sati sa 170 kilograma teškom beštijom od morskog psa, a koju je morao naprasno prekinuti presijecanjem najlona.
Marko Miklaužić je vječiti sanjar, ali – on svoje snove i ostvaruje. Ne trebamo ga mi zamišljati u boju s golemom ribom, jer, dokazano, on će golemog morskog psa kad-tad izvući na brodsku palubu, fotografirati se s njim i onda ga pustiti natrag u ocean. Preduvjete je poodavno ispunio – big game fishing mu je strast posljednjih deset godina, na Maldivima je uvijek u društvu istog skipera, upoznao je već sve tamošnje riblje pošte, a uz upornost, koja mu je urođena, pitanje je dana kad će mu se sve poklopiti i kad će moslavačka inačica priče o Hemingwayovom ribaru Santiagu okončati sa sretnim svršetkom.
Kao što je maleni Manolino upijao Santiagove životne mudrosti i priče o lovu na lavove, tako je i Marko u svojoj djeci dobio slušače koji, evo, u praksi provode očeve zamisli.
Marko je, primjerice, godinama glasno sanjao o velikim crnim vinima koje, vjerovao je, može proizvesti u Moslavini. I onda je Lovro završio fakultet, zavrnuo rukave i, uz Markovu asistenciju, ostvario očev san. Njegova kupaža čak osam crnih sorti uistinu je spektakularno vino, Bakhova verzija moslavačkog crnog zlata!
Dobro došli u Moslavinu, vinorodni kraj! Na pitomim obroncima Moslavačke gore s kojih puca pogled na Lonjsko polje, već četvrta generacija obitelji Miklaužić obrađuje vinograde – 25 hektara vinograda za koje je specifična zatravljenost nasada i ekološki pristup zaštiti i obradi loze.
Prvo odredište za preuzimanje „vinskog pečata“ zatražile su na obroncima Moslavačke gore u vinariji Miklaužić. Uz prepričavanje bogate i zanimljive povijesti te sjajnu edukaciju vinara i vlasnika Marka Miklaužića, za zdravicu dobrodošlice posluženi su pjenušci Glamour Rose i Glamour Blanc De Noirs. Uslijedio je Škrlet berbe 2019, čija najveća prednost leži u autohtonosti i dugoj tradiciji uzgoja u moslavačkom vinogorju, a potom kremozan Chardonnay kvalitetno vino 2015 iz ekološke proizvodnje. Oba su se vina odlično sljubila s posluženim domaćim suhomesnatim delicijama – raznim kobasicama, sirevima, slaninom, čvarcima te pogačom od medvjeđeg luka koju je povodom ovog druženja pripremila Mirjana.
Doručak u dobrom društvu zaokružio se gutljajima bijelog polusuhog vina Dunja, kupažom ottonel, bijelog i žutog muškata.
Marko Miklaužić, vinogradar i vinar s formalnim stručnim obrazovanjem za taj posao, registrirao je 2001. godine obrt za vinogradarstvo i za proizvodnju vina od grožđa te druge srodne djelatnosti odnosno Vinariju Miklaužić u Popovači, Trnajec 202.
Međutim, on kao već četvrti naraštaj nastavlja obiteljski posao, koji je do tada vodio njegov otac, ugledni moslavački vinogradar i vinar Lujo Miklaužić (po kojemu je nazvana i Udruga vinogradara i voćara Moslavine). Obrt je registriran 1978. godine, a konačno je 2007. uz vinogradarstvo registriran i za proizvodnju vina od grožđa te druge srodne djelatnosti. Uspješno dugogodišnje poslovanje dokaz je kvalitete proizvoda Vinarije Miklaužić, koja sada, uz vlasnika, zapošljava još četiri radnika, a planira i petoga, visokoobrazovanoga.
I najmlađi naraštaj obitelji Miklaužić profesionalno je vezan uz proizvodnju vina te znanjem i angažmanom već pridonosi razvitku proizvoda i praćenju tržišnih trendova.
Vinarija Miklaužić obrađuje 25 hektara, a trenutačno bere 17 hektara vinograda na pitomim obroncima Moslavačke gore. Za njih je specifična zatravljenost nasada i ekološki pristup zaštiti i obradi vinove loze.
Glavninu asortimana Vinarije Miklaužić male su serije rijetke autohtone sorte škrlet te klasični francuski repertoar – chardonnay, bijeli pinot, crni pinot i muškati. Bijela vina nove berbe su lakša, voćnija, dok crnjake odlaganjem berbe i fermentacijom u drvu i barriqueu pripravljaju za zahtjevnije kupce. Uz frankovku, bijeli i crni pinot (kao crveno i crno), graševinu, moslavac i chardonay, proizvodi i mješavinu muškatnih sorta Dunja načinjenu od muškata ottonela i muškata žutog.
Vinarija Miklaužić za svoja je vina dobila brojna hrvatska i međunarodna priznanja.
Uz ostalo, za škrlet u Londonu na IWC-u osvojila je srebro a na Dalmatia Wine Expo u Makarskoj zlato. Vinski kritičar Saša Špiranec ne može doći sebi da se za 30 kuna, koliko stoji na vinskoj cesti, može dobiti vino koje u recenziji u Jutarnjem listu opisuje kao “netipičnog predstavnika sorte škrlet”:
Riječ je o vinu koje se niti u jednom detalju ne poklapa sa stereotipom. Delikatna je i slojevita mirisa u kojem se voćne note jabuka isprepliću s finim cvjetnim tonovima, ali ne slatkastog, već više herbalnog karaktera, poput mirisa livade. U tragovima se još slute orašasti tonovi.
Okus je izvrsne strukture, krepak, s početkom, sredinom i krajem. Svježina je prvi dojam (…). Potom do izražaja dolazi tijelo. Dakle, u sredini, dok je još vino u ustima ili neposredno nakon ispijanja, ne ostaje rupa, već intenzitet i toplina poduprta zrelim voćem. Zatim kraj, dugačak, s istaknutom mineralnošću, blago slankastim elementima te, najvažnije, vrhunski uravnoteženom kiselinom što završetku daje tu neophodnu svježinu i slast. To je ta čarobna formula koju izbalansirano vino ima. Kad ste ga progutali, prolazi vrijeme, sekunde i minute, a retrookus i njegova slast vas mame na novi gutljaj.
Svakako valja istanuti Miklaužićevu važnu među vodećim ulogama u projektu, prvome takvome u nas, klonske selekcije škrleta (od 2000. godine) a nosilac je i znaka Brend Škrlet. Škrlet je, uz drugo autohtotno moslavačko vino Moslavac, ponos Miklaužićeva podruma. Vinarija ima pod šrkletom 10 hektara od čega su tri hektara klonskoga. Vinarija ima i kušaonicu.
Kvalitetno vino Škrlet proizvode tehnologijom uobičajenom za bijela vina. Vinski podrum ima ukupni kapacitet 150 000 litara, a uz posuđe od inoksa vinarija je opremljena i drvenim posuđem kapaciteta 30 000 litara. Podrum je opremljen strojevima za primarnu preradu grožđa i doradu vina. Nakon muljanja i runjenja grožđa dobiveni masulj se ocjeđuje i preša na pneumatskoj preši. Mošt se podvrgava ukljnjanju čestica mutnoće postupkom flotacije i potom inokulira selekcioniranim kvascem tvrtke Begerow Siha Cryarome za hladnu fermentaciju. Alkoholna fermentacija je kontrolirana, a maksimalne temperature ne premašuju 18-20 °C. Vino Škrlet dozrijeva u inoks spremnicima.
U procesu dorade pretaču ga prvi put uz sumporenje, potom bistre dodatkom bentonita i želatine. Nakon završenoga drugog pretoka korigiraju razinu slobodnog SO2. Dorada vina dalje obuhvaća pločastu filtraciju preko BECOPAD K 300, bistrenje vina morunjim mjehurom i sterilnu pločastu filtraciju radi postizavanja mikrobiološke stabilnosti. Talog i komina se recikliraju i zajedno s ureom služe za gnojidbu vinograda. Tako dorađeno vino čuvaju u inoks tankovima i pune u boce 0,75 l prema potrebama tržišta.
Glavninu ponude vina čine male serije rijetke autohtone sorte škrlet te klasični francuski repertoar (chardonnay, bijeli pinot, crni pinot i muškati).
Bijela vina nove berbe su lakša, voćnija, dok crnjake odlaganjem berbe i fermentacijom u drvu i barriqueu pripravljamo za zahtijevnije kupce.
Većinu proizvodnje uspijevamo prodati vlastitim snagama poznatim kupcima, a samo desetak posto prepuštamo veleprodaji.
Autor : M.M.
