Adrijana Cvrtila početkom rujna odlučila je obratiti se novinarima 24sata, čime je pokrenula lavinu otkrića koja su prije nekoliko dana dovela do uhićenja kutinskoga gradonačelnika Zlatka Babića i još trojice osumnjičenika.

Foto : hr-vjesnik

Izgubila je posao direktorice tvrtke Eko Moslavina zbog zviždačkog istupa, ali čini se da bi ovakav rasplet događaja mogao označiti početak nove budućnosti za nju. U velikom intervjuu za 24sata otkriva detalje svoje motivacije, pritisaka s kojima se suočavala i sljedećih koraka u životu.

Prije tri mjeseca odlučili ste progovoriti o uhljebljivanju u Eko Moslavini. Jeste li mislili da će to završiti uhićenjima već prije kraja godine?

Tome sam se u dubini duše nadala i gajila pozitivan stav da će svatko od uhićenih odgovarati za svoje nezakonite radnje.

Bojala sam se mogućnosti da će vladajuća politika pokušati utjecati na Uskok i na suce. Bojala sam se i da će me toliko pritiskati i da ću platiti ‘doživotnu cijenu’ za to, na način da ostatak života neću pronaći nigdje posao, što bi bila šteta s obzirom na to da sam diplomirana inženjerka, a trenutno sam u fazi pripreme za obranu svog završnog rada na poslijediplomskom studiju MBA ekonomija energetskog sektora.

Voljeli bismo da ljudi i zaposlenici u ostalim lokalnim upravama progovore o kriminalu ili nepravilnostima. Nama često kažu: ‘Zašto bih riskirao, ništa se neće promijeniti, a ja ću izgubiti posao’. Isplati li se?

Ima toliko poštenih građana u našoj zemlji koji mi pružaju podršku i zbog toga smatram da se ova moja ‘borba’ isplati i da ćemo zajedno ostvariti pozitivan pomak u našem društvu, no za to će trebati mnogo vremena.

Nažalost, ja sam svoj posao izgubila jer sam prijavila nezakonitosti i upravo u tom dijelu također treba raditi promjene i da se osobe koje prijave nezakonitosti ne mogu otpustiti ako je razlog kaznena prijava. Doduše, to sad imamo u Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, no to je mrtvo slovo na papiru. Sudske prakse nema baš mnogo i ono najgore je što takvi sudski postupci traju godinama, a vi ste bez primanja.

Kad bismo stvorili efikasniji zakon, onda bi on bio poticaj da se ljudi odvaže i prijave nezakonitosti nadležnim institucijama.

Izradila sam i prijedlog koje su to nužne promjene koje bi se morale provesti u Zakonu o zaštiti prijavitelja.

Foto : hr-vjesnik

Kad ste i zašto odlučili početi snimati razgovore s nadređenima, Babićem i Kljakićem, i je li cilj bio osiguranje, ako vas ikad požele smijeniti, da to ne učine?

Njihovi nalozi i pritisci trajali su godinama. Smatrala sam da to nije ispravno, no pošto sam 2017. osobno doživjela nepravdu na temelju naših zakona (nakon pravomoćne presude da me poslodavac vrati na moje radno mjesto, poslodavac ga je ukinuo i meni dao poslovno uvjetovani otkaz), bilo mi je teško istupiti i priznati istinu jer nisam imala povjerenja u naše institucije, no sad vidim, nakon ovog iskustva, da sam trebala imati više povjerenja u njih.

Kad mi je ‘voda došla do grla’, shvatila sam što vladajuća koalicija HDZ/HSLS i druge koalicije traže od mene, a to je da ja budem direktor potpisnik njihovih kriminalnih radnji. Osjećala sam se često veoma loše jer moji prijedlozi o poslovanju tvrtke bili su poslovnoga karaktera, a njihovi su bili političkoga karaktera i sve me to gušilo i tad sam počela snimati razgovore kako bih upravo mogla i dokazati njihove političke igre koje su mi nalagali.

Štiti li zakon o prijaviteljima nepravilnosti zaista one koji to učine ili je mrtvo slovo na papiru?

To je nedorečen, manjkav zakon, koji prijavitelje nepravilnosti, tzv. zviždače, uopće ne štiti, a možda to i jest namjera?!

To je uistinu mrtvo slovo na papiru jer su svi zviždači do sada bili izloženi zlostavljanju na radu i otkazima.

Smatram da je taj zakon nedorečen i manjkav i da za zviždače prvenstveno treba osigurati zabranu davanja otkaza takvim osobama, a ako se poslodavci ogluše, nije rješenje sud, koji traje godinama, nego treba jasno uvesti momentalni zatvor za takvog poslodavca. Zviždači ne smiju dobivati otkaz nakon prijava nepravilnosti, to je nedopustivo!

Bili ste direktorica četiri godine. Kakav je osjećaj slušati naredbe da trebate zaposliti čovjeka koji nije prošao ni liječnički pregled, da morate dati nekome plaću iako sjedi kod kuće da ne narušite koaliciju? I zašto ste to izvršavali?

Svaki moj radni dan bio je pakao. Pored svih izazova i problema u vođenju tvrtke, koju sam morala postaviti na noge da pozitivno posluje, morala sam se suprotstavljati nepravilnostima od strane pojedinih suvlasnika tvrtke. Gotovo svaki dan sam slušala od bivšeg predsjednika Gradskog vijeća rečenicu da ne vodim firmu kao da je moja nego da progledam dalje – u politiku. Da je dobivanje vlasti i Gradsko vijeće najvažnije i da se moram ponašati i voditi tvrtku u skladu s tim. Upornim ponavljanjem političari tako obrađuju mozak svoga, u mojem slučaju direktora, pa i vi polako počinjete biti u dilemi. Kako sam 2014. godine dobila prvi put otkaz iz te tvrtke jer sam se i tad suprotstavila provesti jedan natječaj zbog nepravilnosti, bilo mi je vrlo teško ponovno prolaziti istu borbu na sudovima i putovati u Zagreb radi posla, jer me u Kutini te 2014. godine nitko nije htio zaposliti u mojoj struci.

Foto : hr-vjesniik

Vi ste bili u HDZ-u, na direktorsko mjesto došli ste kao članica HSLS-a. Nakon što smo objavili vašu prijavu, napali su vas u dijelu lokalnih medija, komentirali su da ste i vi isti, ali gubite fotelju… Je li ljudima normalno da stranke preuzmu tvrtke kao leno?

Jesam, no ispisala sam se 2014. godine jer su tad počeli prvi politički pritisci, kad sam prvi put imenovana direktoricom tvrtke. Smatrala sam kako je najbolje da karijeru gradim znanjem, no tad se politika počela baviti sa mnom kroz to što su mi te 2014. godine dali otkaz, zbog kojeg sam vodila dva radna spora i oba sam dobila pravomoćnim presudama da me poslodavac mora vratiti na posao, no poslodavac je promijenio uvjete u sistematizaciji i meni lijepo ‘spakirao’ otkaz. Nakon toga javila sam se u Ministarstvo zdravstva na natječaj za višeg sanitarnog inspektora te su me nakon testiranja i intervjua odabrali za to radno mjesto te mi poslali poštom Rješenje o prijemu i Rješenje o rasporedu, a ja se naivno pohvalila prijateljima oko sebe…

Dan prije no što sam trebala početi raditi, nazvao me netko i rekao da je natječaj za moje radno mjesto poništen. Na to sam pitala tu osobu je li svjesna da su prošli rokovi za poništenje natječaja za zapošljavanje te da ja na stolu imam Rješenje o prijemu i Rješenje o rasporedu te da je nezakonito to što rade i da ću ih tužiti i prijaviti.

Nakon dugih pet mjeseci upravna inspekcija utvrdila je da je Ministarstvo zdravstva počinilo prekršaj i da me moraju vratiti na te poslove, no ja to više nisam htjela prihvatiti. I na kraju, kad sam vidjela da se politika bavi sa mnom od 2014. godine i da mi stalno smještaju probleme, prihvatila sam poziv 2017. godine od bivšeg predsjednika HSLS-ova ogranka u Kutini da se učlanim kod njih jer me naše zakonodavstvo i sudstvo izigralo (na način da nemamo definirano što s poslodavcem koji izmijeni sistematizaciju) te sam prihvatila taj njegov poziv kako bih se vratila u tvrtku u kojoj sam radila od 2008. godine, a nepravedno sam iz nje 2014. istjerana, a naši zakoni me nisu zaštitili. S obzirom na to da sam u toj tvrtki radila od 2008. godine kao rukovoditeljica u gospodarenju otpadom, bila sam njihov prijedlog za direktora tvrtke koja se bavi gospodarenjem otpadom jer sam imala mnogo iskustva u tom području rada.

Čitala sam malo komentare ljudi u medijima, no zar je poanta svega nekoga omalovažavati zato što je prijavio kazneno djelo zbog kojeg je četvorka iz te afere ovih dana i uhićena? To može činiti osoba koja je ili imala ‘suradnju’ s njima ili osoba koju su zaposlili na nekome mjestu, pa se boji da će, recimo, odlaskom njih u zatvor ostati bez posla (jer ima u mom gradu mnogo više izmišljenih radnih mjesta).

Što ćete raditi u budućnosti? Je li vam netko ponudio posao?

Zasad ne znam, čekam da se razriješi situacija sa mnom u Eko Moslavini.

Novi direktor drži me tjedan dana u uredu i ne daje mi radne zadatke, i to bez obrazloženja zašto nije ispoštivao moj Ugovor o radu direktora, u kojem imam definirano radno mjesto na koje me treba rasporediti. Dan prije njegova uhićenja pozvao me na sastanak gradonačelnik Kutine, a s njim je bio i novi direktor. Gradonačelnik mi je rekao da razmislim, da bi bilo bolje da odem iz tvrtke jer da na mjestu koje ja imam definirano u Ugovoru o radu direktora treba raditi osoba od povjerenja direktora. Dakle, nije bitno kako radiš nego da si od povjerenja direktora. Zvuči sjajno!!

Smatram to ponižavanjem i osvetom gradonačelnika Kutine, koji koristi svoj položaj i utječe na novog direktora da prekrši odredbe Ugovora o radu direktora.

S Viktorom Šimunićem iz Oroslavja i Josipom Vitezom iz Požege, koji su također ove godine izašli sa snimkama o korupciji, osnivate udrugu za pomoć onima u sličnoj situaciji kao što je vaša. Kako im planirate pomoći?

Foto : hr-vjesnik

Osnivamo udrugu Pomak, čiji će ciljevi biti sljedeći:

– promicanje dobrog upravljanja i rada s naglaskom na borbu protiv korupcije,

– promicanje i zaštita ljudskih prava,

– iniciranje izmjena i dopuna zakonodavnog okvira kojima se reguliraju prava prijavitelja nepravilnosti te kojima se utječe na smanjenje mogućnost koruptivnog ponašanja,

– unapređivanje kvalitete života pojedinaca, obitelji i zajednica promicanjem, unapređenjem i razvojem demokratske kulture.

Nadalje, ideja je da osobama koje se nađu u situacijama poput nas pomognemo putem udruge osigurati besplatnu pravnu pomoć, psihološku pomoć, po potrebi i tehničku zaštitu, ali i novi posao. Smatram da bi se tako osobe poput nas lakše odvažile prijaviti kazneno djelo.

Što vidite kao najveću prepreku u borbi protiv korupcije u Hrvatskoj?

Najveća prepreka su prijetnje i ucjene u mojemu malom gradu, koje sežu toliko daleko da su odraz potpunog nemorala ovog našeg trulog društva, a vjerujem da toga ima u cijeloj Hrvatskoj. Primjerice, za jednog mojeg poznanika HDZ ogranak Kutina (četiri člana) predložio je prije nekoliko dana da ga izbace iz HDZ-a jer je davao podršku i lajkao objave Adrijane Cvrtile. Pa to je toliko jadno, nemoralno i plitko da se pitam što učiniti jer ovo stanje je neodrživo.

Nadalje, od svih tih silnih sindikata u Hrvatskoj nitko, ali baš nitko, nije mi pružio podršku osim Novog sindikata i njihova predsjednika Marija Ivekovića.

Nakon što su me kontaktirali iz Novog sindikata, pojedini radnici tvrtke Eko Moslavina d.o.o. sa mnom su se učlanili u Novi sindikat te su mene imenovali za sindikalnu povjerenicu. Kad je novi direktor to pročitao, prenio je to svojim HDZ-ovcima, kolegama iz ogranka Kutina, te su njihovi članovi počeli psihološki utjecati na pojedine zaposlenike koji su se učlanili u Novi sindikat da se iščlane.

Foto : hr-vjesnik

Dakle, lokalni ‘HDZ modus operandi’ u mojem gradu funkcionira tako da će onaj koji je prijavio nezakonitosti biti kažnjen za sva vremena, i to ovako: Dat ćemo mu otkaz (i obitelji ako možemo), potrudit ćemo se da se više nikad ne zaposli u svom gradu, ali ni u okolici, a utjecat ćemo i na sva mjesta u državnim službama u Hrvatskoj, kazneno ćemo ga prijaviti ako treba, utjecat ćemo na prvostupanjske suce ako se bude vodio spor, napravit ćemo mu sve samo da se loše osjeća jer je dirnuo u ‘moćnike’.

I za kraj bih rekla kako želim da svi zajedno napravimo pomak za bolje sutra i da dobro promislimo kome dajemo svoj glas na izborima jer bez promjena neće nam biti spasa.

Izvor : 24 sata

Autor : redakcija hr-vjesnik