Izvor slike: HR-vjesnik

Od postanka moderne hrvatske države, od prvih parlamentarnih dana, pravi rat bjesni na pravaškoj sceni! Tu nikad nije bilo mira, doslovno od prvih dana.

Zato smo u Hrvatskoj i BiH imali nevjerojatnu količinu pravaških stranaka: Hrvatsku stranku prava, pa Hrvatsku čistu stranku prava, Autohtonu hrvatsku stranku prava, Hrvatsku stranku prava dr. Ante Starčević, Hrvatsku stranku prava 1861, Bosansko-hercegovačku stranku prava 1861, Hrvatsku čistu stranku prava BiH, Hrvatsku demokratsku stranku prava, Hrvatsku pravašku zajednicu, Hrvatsku stranku prava Herceg-Bosne, Hrvatsku stranku prava Posavine, Hrvatski demokratski slobodarski savez Dalmacije, Hrvatske pravaše, Hrvatski pravaški pokret, Hrvatsko pravaško bratstvo, Nezavisnu stranku prava, Stranku hrvatskog državnog prava, Stranku hrvatskog prava itd.

Dakle, impresivna je potreba za formiranjem pravaških stranaka, što uopće nije čudno jer je tu otac domovine i hrvatske državotvorne ideje dr. Ante Starčević posijao vječno sjeme, ali je fantastično da nikada ni jedna od tih stranaka nije došla na vlast niti je, osim u kratkom vremenu Đapićeva vođenja HSP-a, igrala važniju ulogu.

Svi su pravaški politički savezi trajali jako kratko, a tako će biti i s Domovinskim pokretom.

Bez obzira na početne greške, Škorin pokret u počecima pokazao je snagu, želju, organizaciju i, što je najvažnije, onaj polet iz 90-ih. Iz tog razloga moglo se zaključiti da će Domovinski pokret biti ozbiljna i relevantna pravaška snaga nakon niza pustih godina. Dakle, kad se vidjelo da je Škoro uspio što dosad nitko nije, bilo je nemoguće ignorirati tu snagu, tu vjeru i tu energiju kakvu godinama nismo vidjeli. I narod je to prihvatio, dobili su sjajnih 16 mandata, a da je bilo pameti i da je Most išao s njima od početka, danas bi ta snaga imala 33 saborska zastupnika! Nezamislivi vrh vrhova! I kada su i ankete pokazivale nezaustavljivi rast te opcije, ponovno dolazi raskol, ponovno pobuna, ponovno rušenje mukotrpno građene političke snage.

Milan Vrkljan i Karolina Vidović-Krišto su istupili, počeo je medijski rat i medijski obračun, prljavo rublje krenulo je van i sad će trebati čelične snage da se zauzda negativna energija i sanira šteta. Šteta koja neće donijeti nikakvu korist ni pobunjenicima ni opcijama koje će stvoriti ili ojačati.

Kao i uvijek, jedini koji je imao koristi od svih mogućih raskola na desnici bio je HDZ. Kako onda, tako i danas!

Upravo je nevjerojatno da pravaši to sve ove godine nisu shvatili. Uza sve svađe, SDP-ovci su se godinama držali zajedno. Uza sve podjele i razlike, HDZ-ovci su se uglavnom držali zajedno. Samo zato što su i jedni i drugi savršeno razumjeli da je to jedini, ali doista jedini način, da dođu i ostanu na vlasti, a jedino ako si na vlasti, nešto realno i možeš promijeniti.

Ovu jednostavnu matematiku hrvatska desnica ne razumije do dana današnjega. Odnosno, ako i razumije, uvijek se nađe netko tko misli ili da je on pravi mesija ili, što je puno češće, specijalci iz HDZ-a pronađu nekoga koga se može ispilotirati tako da destruira novu ideju i osigura miran san sljedeće četiri godine “najhrvatskijoj od svih hrvatskih stranaka”.

AUTOR: Dnevno.hr (Tihomir Dujmović)