Napokon smo shvatili i što uistinu znači biti državni dužnosnik – to je politički miljenik vlasti kojemu se ne da zajebavati s kreditom za stan. Svi vi koji ste se doseljavali u Zagreb, a ne spadate u red politički podobnih, znate koliko je rješavanje, kako se u nas kaže, “stambenog pitanja”, da prostite, prilična zajebancija.

Foto : hr-vjesnik

U Hrvatskoj, kako hrpa toga ne funkcionira, ne funkcionira ni tržište najma stanova i traženje odgovarajućeg stana može biti prava muka. Hrpa stanodavaca vas ne žele prijaviti jer žele izbjeći plaćanje poreza. Neki ne žele vidjeti obitelji s malom djecom, a kamoli s kućnim ljubimcem.

Ako ste na moru, teško je naći najam za cijelu godinu jer vlasnik ljeti želi iznajmljivati turistima. Cijeli cirkus bez pravih ugovora znači da vam u pola poslovne ili školske godine gazda može reći da se kupite. S druge strane vi možete ostati u stanu godinama bez plaćanja – nema šanse da vas itko može na brzinu izbaciti.

Pošteni dugoročni najam uz ugovor, gazde koji dolaze samo uz najavu i održavanje opreme i instalacija kako je red u Hrvatskoj obično košta koliko i kredit, pa onda na kraju obitelj koja je doselila u kakav naš veći grad ode u banku i digne kredit na 20-30 godina za često premali stan. To je jedan put, koji smo prošli i prolazi većina nas koji smo poslom napustili, da se izrazim pjesnički, ognjišta svojih predaka.

Postoji i ugodniji najam – kadrovski stan

Za vas koji se ne želite zajebavati s gazdama, seljenjem i hipotekarnim kreditom, postoji i drugi, lakši put, da ga tako nazovemo, uvlakački put. Potrebna vam je plava iskaznica HDZ-a, platinum verzija koju imate ako ste dobri s premijerom, ili barem dobra veza kod vladajućih ako iz nekog razloga nemate iskaznicu. 

Onda vas imenuju na dužnosnički položaj, makar i onaj potpuno administrativni, recimo predstojnika Ureda predsjednika vlade. Uz kancelariju i titulu u dva reda usput ste ušli u kategoriju koja ima pravo na kadrovski stan.

Vlast je u nekim državama dužnost, a u drugima, poput Hrvatske, slast. Negdje se u politiku ide da bi pomogli drugima, manje sretnima ili uspješnima, a negdje se, kao u Hrvatskoj, ide da se jednostavno ne bi morali zajebavati sa stvarima s kojima se zajebava normalan narod, kao što je najam stana.

Nedavni intervju Zvonimira Frka-Petešića (da se ne ponavljamo – evo ga prenesenog ovdje) savršeno ocrtava zašto je toliko toga u nas krivo postavljeno.

Možemo li i mi drugi dobiti stan za pet kuna po kvadratu?

Dakle, prema nekim prilično labavo postavljenim kriterijima, državni dužnosnici imaju pravo na službene stanove i to je njima sasvim normalno. I to kakve stanove i po kojim cijenama! Predstojnik ureda premijera Frka-Petešić za stan od 96 kvadrata u Jurišićevoj 8 plaća najamninu od 484 kune mjesečno, dakle nekih pet kuna po kvadratu.

I to je njemu, čini se, sasvim normalno – uredno sam navodi: “Nisam vlasnik ni jedne nekretnine niti ću biti vlasnik stana koji sam dobio na korištenje i za koji plaćam najam od pet kuna po metru četvornom po istoj cijeni i pravilima kao i ostali dužnosnici, sukladno Odluci iz 2001.”

Čovjek ni da trepne. Normalna mu je odluka po kojoj ima pravo na službeni stan od 96 kvadrata i odluka gdje je kvadrat stana 5 kuna. Ništa on tu ne propituje, ništa on tu ne kritizira, samo se eto čudi napadima na njegov lik i djelo, ali živjeti u kadrovskom stanu u centru Zagreba za 5 kuna po kvadratu mu je sasvim prihvatljivo.

Kadrovski stanovi postoje i trebaju postojati – jasno je da, ako ste policajac i dobijete premještaj iz Zadra u Županju, da negdje trebate stanovati. Jasno je i ako ste vojni časnik, da ćete za karijere promijeniti možda 4-5 gradova i da vam država treba osigurati smještaj.

Ponekad to moraju i lokalne samouprave – posebno u primorskim, nerazvijenim ili otočnim lokacijama ako žele privući specijaliste koji im trebaju. Nije to ništa novo ni specifično za nas, još u doba Austro-Ugarske škole su na katu imale stan za učitelja. Slično je u mnogim zemljama i s liječničkim ambulantama u manjim mjestima, ured u prizemlju, stan za mjesnog liječnika na katu.

No širiti to pravo na smještaj na politički imenovane dužnosnike je nešto sasvim drugo. To je nenormalno, štetno i duboko nepravedno. Može se još shvatiti potreba da se osigura smještaj za saborske zastupnike dok im traje sjednica, pa je jeftinije naći stan nego plaćati hotel, no ako se netko javlja za mjesto državnog dužnosnika u izvršnoj vlasti, zašto ne bi sam sebi rješavao stan, kao što rješavamo to svi kada se radi posla selimo u drugi grad, kod drugog poslodavca?

Država kao samoposlužni aparat

Zanimljivo je čitati i opravdanje Frka-Petešića za prijavu prebivališta u obiteljsku kuću u pitoresknim Salima na Dugom Otoku: “Učinio sam to koncem rujna, mjesec dana nakon stupanja na dužnost, u trenutku kad sam podnosio zahtjev za službeni stan. U traženoj dokumentaciji zahtijevala se i potvrda o prebivalištu iako mjesto prebivališta nije uvjet za dodjelu stana.”

Dakle, čovjek uredno objašnjava kako, da bi dobio službeni stan, prijavljuje prebivalište na otoku iako na samim stranicama MUP-a uredno piše: “Prema Zakonu o prebivalištu (NN 144/12) prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih uz životne interese, kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.” Koliko se u tu definiciju prebivališta uklapa dužnosnički posao u Zagrebu – prosudite sami.

A da ovo s podrumom “za knjige” i ne spominjemo. Ima nas još koji volimo knjige i ne stanu nam sve na policama po stanu, ali nikako da se javi velika i dobrohotna država da nam omogući neki uređeni podrum za njihov smještaj. Država je, čini se, za hrvatske dužnosnike samoposlužni aparat. To je sve što trebate znati o Hrvatskoj – hrpa čudnih propisa koji daju neke čudne povlastice, mala vrhuška ljudi kojima se povlašteno daju na uporabu i obnavljaju nekretnine i naravno, sve je to po propisima, kao što je po propisima i život u kontejnerima na Baniji.

Većina stranaka bi se na vlasti ponašala upravo kao što se HDZ ponaša

Nema napretka Hrvatskoj bez pada HDZ-a, ali i načina razmišljanja i ponašanja koji ima ne samo HDZ već i većina političke ekipe kod nas. Nemojte misliti da većina drugih stranaka ne bi, da dođe na vlast (uključujući SDP, koji je ovo mogao promijeniti, ali nije), svojim miljenicima dijelila kadrovske stanove za 5 kuna po kvadratu mjesečno. Ono što nama treba je netko tko bi cijelu mrežu tih političkih povlastica ukidao, a državne rezidencijalne stanove transparentno prodao.

Ukratko, sve što trebate znati o političkom moralu u ovo zemlji je da državni dužnosnici najam stana plaćaju pet kuna po kvadratu. I trebate znati još jednu stvar – koji god da su došli, a mijenjalo ih s dosta u zadnjih 20 godina, to im je bilo normalno. Politička borba u Hrvatskoj se, čini se, dobrim dijelom vodi da se ne bi morali zajebavati s kreditom za stan.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije HR-vjesnik portala