Dali bivša prostitutka ima pravo na normalan život i početak novoga drugačijeg?

Naravno da u normalnoj državi ima i do kada će se tolerirati diskriminacije pogotovo žena na svim osnovama. Članak Slobodne Dalmacije je vrišteći patrijarhalan i utemeljen na katoličkom moralu, pa ne čudi što se spominju i pojmovi poput “čistoće”, jer po ideologiji Katoličke crkve, svaki seks izvan braka predstavlja prljavštinu. Apstinencija do braka se pak naziva “predbračnom čistoćom”, što jasno implicira da su oni koji se seksaju prije braka prljavi

Slobodna Dalmacija sinoć je na svojem webu objavila članak koji zasigurno predstavlja jednu od najgorih stvari koje ove godine, u prilično žestokoj konkurenciji, možete pročitati u domaćim medijima. Ista je stvar završila na današnjoj naslovnici Slobodne Dalmacije kao glavna tema, i to s huškačkim naslovom “Uhićivana prostitutka sada radi s djecom kao psihologinja”.

Sramotni je članak, koji potpisuje Marko Didić, objavljen na webu pod naslovom “Bivša prostitutka zaposlena kao psihologinja u Centru za socijalnu skrb; u policijsku klopku upala je dvaput i sve priznala… Odvjetnik Primorac: Neću suditi je li to moralno, zakon je jasan” i nadnaslovom “Zatajila prošlost”.

Zaposlena po zakonu

Kao što se može naslutiti iz naslova, članak je napisan iz pozicije moralne policije po kojoj je seksualni rad duboko nemoralan, a seksualne radnice moralne zločinke, posrnule žene koje očito nemaju pravo ni na novi početak u životu.

Prema onome što je objavljeno u članku Slobodne Dalmacije, neimenovana psihologinja se na javnom natječaju i bez štele zaposlila u jednom lokalnom centru za socijalnu skrb. Nadležni su procijenili da je ona najbolja kandidatkinja za taj posao, no čini se da oni koji su posvećeni malomišćanskom ogovaranju i moraliziranju nisu bili zadovoljni takvim razvojem situacije, pa su Slobodnu Dalmaciju informirali da se psihologinja u prošlosti bavila prostitucijom. 

Slobodna Dalmacija je utvrdila da je dotična bila prekršajno gonjena zbog prostitucije 2016. i 2017. godine, no Općinski ih je sud, kojem su se obratili upitom, uputio “na odredbu Prekršajnog zakona koji je u članku 77. stav 2. propisao da protekom tri godine od pravomoćnosti odluke o prekršaju, počinitelj prekršaja se smatra neosuđivanim, te je po toj odluci svaka upotreba tih podataka o osobi kao počinitelju, zabranjena i nema nikakav pravni učinak. Članak 78. stavak 6. istog zakona propisuje da se podaci o prekršaju za koji je nastupila rehabilitacija ne mogu nikome dati niti koristiti za bilo koje potrebe”.

Jednostavnije rečeno, sa zakonskog stanovišta, žena koju je Slobodna Dalmacija odlučila razapeti je rehabilitirana te se njeni podaci ne smiju nikome dati. 

Moraliziranje Mirjane Krizmanić

Najkasnije u tom trenutku, ako ne i prije, Slobodna Dalmacija je trebala odustati od ove teme, ali kada se već psihologinju nije moglo razvlačiti uz zakonsku potporu, odlučilo se ići na najjeftinije moraliziranje.

U tu svrhu su kao sugovornici pozvani splitski odvjetnik Damir Primorac i zagrebačka psihologinja Mirjana Krizmanić. Primorac je potvrdio da je, na temelju dostupnih podataka, sve u vezi sa zaposlenjem psihologinje u Centru za socijalnu skrb u redu te dodao da “neće suditi je li to moralno ili ne”, no za to je tu bila Krizmanić, umirovljena profesorica psihologije s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Krizmanić je zaključila da bivša prostitutka ne može biti “moralno čista i ispravna”. Ipak, ne bi joj zabranila da bude psihologinja u Centru za socijalnu skrb, “ali uz određene provjere i uvjete”. Na kraju svoje izjave za Slobodnu Dalmaciju Krizmanić je zaključila da je ovaj slučaj dokaz kako je “sustav slabašan” i da u njega “može ući svatko”, pa eto, implicirano je iz cijelog članka, i prljava kurvetina.

Forsiranje ultrakonzervativnog morala

S ovim člankom iz Slobodne Dalmacije toliko toga ne valja da je teško odlučiti se odakle početi. 

Možda od navoda autora članka da drugo uhićenje žene koju je odlučio razapeti pokazuje da se nije “opametila i prestala s ovakvim aktivnostima”, kao da je bavljenje seksualnim radom pitanje kvocijenta inteligencije, a ne ekonomske i socijalne situacije u kojoj se netko nalazi. Dapače, iz članka se može saznati da uhićena žena policiji nije lagala i da je sve priznala, no kada je riječ o ženama koje se bave prostitucijom, govorenje istine se, izgleda, ne honorira kao moralno ispravno.

Zapravo je cijeli članak u Slobodnoj Dalmaciji vrišteće patrijarhalan i utemeljen na katoličkom moralu, pa ne čudi što se spominju i pojmovi poput “čistoće”, jer po ideologiji Katoličke crkve, svaki seks izvan braka predstavlja prljavštinu. Apstinencija do braka se pak naziva “predbračnom čistoćom”, što jasno implicira da su oni koji se seksaju prije braka prljavi.

Nadalje, psihologinja Krizmanić sugerira da njena kolegica, koja ima i iskustvo bavljenja seksualnim radom, zapravo ne može biti psihologinja u Centru za socijalnu skrb jer ju njeno prethodno iskustvo za to diskvalificira. Racionalno gledano, stvari izgledaju drugačije: psihologinja koja ima prethodno iskustvo seksualnog rada može sigurno bolje razumjeti situaciju u kojoj se nalaze ljudi o kojima skrbi Centar jer se i sama bavila nečime što se gura na marginu društva, gdje je i većina korisnika centara socijalne skrbi.

Poruka je da seksualne radnice u Hrvatskoj nemaju pravo na novi početak

Da živimo u manje patrijarhalnom i manje licemjernom društvu, bilo bi moguće da ta psihologinja – kojoj Slobodna Dalmacija srećom nije objavila ime – javno istupa kao psihologinja s prethodnim iskustvom seksualnog rada i da ju se za to ne osuđuje. Nego možda čak i pohvali ili barem podrži.

Slobodna Dalmacija se potrudila da nešto takvo oteža, kao i da poruči svim ženama koje su se prestale baviti prostitucijom i našle neki drugi posao da će se uvijek naći neki dušobrižnici koji će im njihovu prošlost nabijati na nos.

Cijeli je članak također napisan tako da se bavljenje prostitucijom predstavlja kao najgore moralno posrnuće, ali samo za žene koje se bave seksualnim radom, ali ne i za one koji im za to plaćaju. Naročito je perfidno inzistiranje da prozvana psihologinja “radi s djecom” te implikacija da je to što se nekad bavila prostitucijom za to potpuno diskvalificira.

Što točno bivšu prostitutku diskvalificira od bavljenja psihologijom? Baš ništa

No ni Slobodna Dalmacija u svojem tekstu i njegovoj opremi, a ni sugovornici koje su pozvali da komentiraju, ne uspijevaju konkretno argumentirati kako točno nekadašnje bavljenje prostitucijom nekoga diskvalificira od stručnog bavljenja psihologijom ni kako bi to negativno moglo utjecati na korisnike Centra za socijalnu skrb, uključujući i djecu. Jedino što nude je kategorički stav da je prostitucija nemoralna i prljava, a sav taj percipirani nemoral i nedostatnu čistoću svaljuju na leđa ljudi, većinom žena, koji se bave seksualnim radom.

Stoga se skandalozni članak iz Slobodne Dalmacije ponajviše treba čitati kao huškačka i moralizatorska potjernica za svim seksualnim radnicima i radnicama, kao i prema neimenovanoj psihologinji, koja će vjerojatno ovako postati još veća meta malomišćanskih ogovaranja. 

Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/bivsu-prostitutku-koja-je-postala-psihologinja-treba-pohvaliti-a-ne-osudjivati/2301320.aspx

Autor: redakcija hr-vjesnik