Genetičar Tomislav Domazet-Lošo u posljednjih je mjesec dana čak dva puta izazvao zaprepaštenje među znanstvenicima, a oduševljenje među antivakserima.

Foto: hr-vjesnik

Prvi put to je učinio početkom studenoga kada je, sudjelujući u prosvjedu protiv covid-potvrda, izjavio da je cijepljenje opasno “molekularno tetoviranje” te “moralno i duhovno silovanje”.

Institut Ruđer Bošković na kojem radi ogradio se odmah od te i sličnih Lošinih izjava na prosvjedu, no nažalost, Katoličko sveučilište, na čijem Medicinskom fakultetu predaje, do sada je to propustilo učiniti.

U novijem obraćanju Lošo je 4. prosinca na YouTubeu objavio video u kojem je pokušao objasniti na čemu se temelji ta njegova teza iznesena na prosvjedu. Uradak je, očekivano, naišao na novo oduševljenje antivaksera. Do danas je pogledan preko 103.000 puta, iako je malo vjerojatno da je itko tko nije biolog ili medicinar u njemu išta stvarno razumio, osim poruke da su cjepiva opasna jer, prema Loši, mogu izazvati rak. Video je na društvenim mrežama podijelilo mnoštvo protivnika mjera i cijepljenja, među kojima i Ivan Vilibor Sinčić.

Dr. sc. Tomislav Domazet Lošo: mRNA cjepiva – Zašto se ignorira biologija retropozicije?

Ključne kritike na teze iz videa Domazet-Loše

Hrvatski genetičari, molekularni biolozi i virolozi upozorili su da Lošin video, tendenciozno nazvan “Zašto se ignorira biologija retropozicije?”, sadrži cijeli niz slučajnih ili namjernih dezinformacija. Navode nekoliko ključnih koje se mogu sažeti na sljedeći način:

1) Ugradnja dijelova virusnih i drugih RNA ili mRNA u ljudski genom nije uobičajena kako to Domazet-Lošo tvrdi. Ta je ugradnja uobičajena za retroviruse i retrotranspozone koji imaju potrebne signale u svojoj DNA i RNA za to, ali ne i za druge viruse kao što su virusi gripe ili koronavirusi, kao ni za pojedinačne molekule mRNA, uključujući one iz cjepiva.

2) Bez odgovarajućih signala u RNA, dva koraka koji se trebaju dogoditi za njihovu ugradnju u ljudsku DNA, a to su prepisivanje RNA u oblik DNA i potom ugradnja te DNA ljudsku DNA (kromosom), događaju se samo slučajno i iznimno rijetko.

3 Čak i kada bi se dijelovi RNA ili mRNA (nakon što se prepišu u DNA) ugradili u ljudski genom, to bi se dogodilo tako da s vrlo velikom vjerojatnošću ne bi imali nikakvu funkciju jer bi se najvjerojatnije ugradili u neaktivni dio ljudskog genoma u kojem ih ništa ne bi moglo aktivirati.

4) Kada bi ugradnja RNA (tj. od nje stvorena DNA) u genom bila uobičajena, onda bi se to mnogo češće zbivalo s našom vlastitom RNA i RNA koronavirusa tijekom infekcije, nego s mRNA iz cjepiva koje ima mnogo manje, brzo se raspada, ne umnaža se i ulazi tek u mali dio stanica u tijelu.

Rad znanstvenika s MIT-ja

Prije svega treba istaknuti da se Lošina teza očito naslanja na rad znanstvenika sa sveučilišta Massachusetts Institute of Technology (MIT) koji je pokazao da se RNA virusa SARS-CoV-2 može ugraditi u ljudski genom. O tom istraživanju već smo podrobnije pisali na Indexu u tekstu Tim s MIT-ja: Koronavirus može mijenjati DNA čovjeka. Kritičari: Nije dokazano. No važno je ponoviti da su autori tog rada bili ogorčeni činjenicom da su ga antivakseri iskoristili za svoju propagandu protiv cjepiva.

Osim toga, rad je imao određenih nedostataka, među ostalim rađen je samo in vitro (a ne na ljudima), na stanicama u laboratoriju koje su sadržavale puno veću razinu od normalne proteina iz retrotranspozona koji ugrađuju RNA u DNA, a osim toga uvjeti su bili bitno različiti od onih kakvi postoje u stvarnom organizmu.

Konačno, rezultati rada opovrgnuti su u dvije kasnije studije.

Usađivanje RNA u ljudsku DNA nije čest, nego naprotiv, vrlo rijedak događaj i greška

Sada slijedi malo kompliciranija stručna argumentacija koju, nažalost, većina antivaksera kojima ona najviše treba neće razumjeti.

Domazet-Lošo na samom početku u videu ističe da je usađivanje RNA u ljudski genom sadržan u jezgri stanice uobičajeno. No u stvarnosti jedini poznati mehanizam slučajne ugradnje RNA u ukupan ljudski genom koji se nalazi u jezgri stanice jest onaj koji se zbiva pomoću proteina retrotranspozona LINE-1 (L1), a on izuzetno rijetko završava stvarnom ugradnjom RNA u našu DNA.

Transpozoni su geni “skakači” koji su se razvili tako da se mogu izrezivati iz genoma i ugrađivati se nazad u njega na nekoj drugoj poziciji. Jedna podvrsta transpozona, retrotranspozoni, koji su srodni retrovirusima poput HIV-a, čini to tako da se njihova DNA koja je ugrađena u ljudski kromosom prepiše u RNA, a ta RNA prepiše natrag u fragment DNA, koji će se kao kopija izvornog retrotranspozona ugraditi u ljudsku DNA na nekom drugom mjestu.

Genetičarka Ivana Ivančić Baće s PMF-a u Zagrebu kaže da su to geni koji, kada se pokrenu, mogu imati negativne ili pozitivne učinke po gene u koje se ugrade.

“Možemo ih zamisliti da su poput genomskih uljeza protiv kojih su stanice razvile mnoge mehanizme da im spriječe pokretanje, no koji u evolucijskom smislu ponekad mogu biti korisni i sudjelovati u razvoju novih gena”, tumači Ivančić Baće.

Da bi retrotranspozoni mogli tako skakati i umnažati se po genomu, potrebni su im enzimi koji se nazivaju reverzne transkriptaze kojima se od RNA može stvarati DNA. Njih ima u brojnim virusima jer oni imaju RNA genom koji za svoju replikaciju treba DNA posrednika. Reverzna transkriptaza postoji i u genomu čovjeka kao gen u retrotranspozonu L1. L1 retrotranspozoni  čine oko 17 posto genoma čovjeka. Većina je neaktivna, no postoji 80 do 100 kopija koje se i dalje mogu umnažati. Oni se nalaze u genomu svih sisavaca pa reverzna transkriptaza može u DNA prepisati i u genom ugraditi slučajnu RNA koja nije njezin prirodni dio. No važno je naglasiti da su takvi događaji, suprotno dojmu koji stvara Domazet-Lošo, iznimno rijetki.

Domazet-Lošino izlaganje je besmislica na razini teorija zavjere

Boris Lenhard, molekularni biolog s Imperial Collegea u Londonu, kaže da je Domazet-Lošino izlaganje potpuna besmislica na razini teorija zavjere nekoga tko ili ne zna procijeniti vjerojatnosti za određene događaje ili se pravi da ne zna.

Autor: M.M.