Nakon zadnja dva dana i zadnjoj budali je jasno – Zagrebom je godinama vladao lopov.

Tko je želio to znati, znao je. Dokazi su bili tu, na svakom koraku, ukazivali su se kroz mutne poslove i mutne ljude oko gradonačelnika, iscrtavali su se na oronulim i potresom uništenim zagrebačkim fasadama, ocrtavali su se kroz smiješno sklepane javne natječaje za pajde.

Kažemo, tko je želio znati, mogao je znati. No ime Milana Bandića od svih argumentiranih i smislenih optužbi kod dobrog dijela javnosti bilo je zaštićeno kao nekom magijom: Oni koji nisu željeli vidjeti ono što je očito govorili su da je Bandić radoholičar koji rano ustaje, zaljubljenik u Zagreb, veliki radnik i čovjek iz naroda, jedan od nas. I tako dalje.

A takvih nije bilo malo. Dapače, bilo ih je dovoljno da mu iz izbora u izbore osiguravaju gradonačelničke mandate. Njih šest ukupno.

Istina, kazat će netko, i ranije su protiv Bandića dizane optužnice. Bio je u pritvoru i sudilo mu se. Ali tek nakon današnjeg USKOK-ovog priopćenja i zadnjoj budali i ignorantu mora biti jasno da je Bandić bio ništa drugo nego najobičniji kriminalac.

DORH je danas, podsjetimo, potvrdio ono što su oni koji su to željeli već znali – Bandić je primao ogromno mito. Tako nas DORH obavještava da je od poduzetnika Lončarića preko gradonačelnikove mule, u slobodno vrijeme šefa HRT-a, Kazimira Bačića, dobio 50.000 eura. S Kraljem Adventa Mohenskim i ekipom podijelio je, sumnja DORH, oko pet milijuna kuna mita. A to je ono što znamo. Tko zna koliko je toga što ne znamo, za što ćemo tek saznati ili što nikad nećemo saznati.

Bandić, dakle, nije bio nikakav radoholičar ni čovjek iz naroda, nego najobičniji korumpirani političar starog kova.

Princip je bio jednostavan da jednostavniji ne može biti: ja preko utjecaja koji imam tebi sredim materijalnu dobit, a ti mi to platiš kroz mito.

Princip je isti sve su ostalo nijanse…

Autor: M.M.