Izvor slike: Jutarnji list
Biste očito predsjedniku Zoranu Milanoviću ne znače puno, da ih je ostavio, možda bi ga nazivali kukavicom, i lijevi, a i desni.
Lijevi bi ga razapeli jer da nije ništa napravio po tom pitanju, ne bi im pružio zadovoljštinu jer su isti bili povrijeđeni postupkom Kolinde Grabar-Kitarović kad je izbacila Titovu bistu, a desni bi ionako likovali jer bi mu se mogli zlurado smijati.
Ovako ih je sve izbacio, neka se njima bavi tko i kako želi. Gotovo kao ona najgora opcija s nemogućom djecom. Uzmeš im igračku i natjeraš ih da se zabave na drugi način, ako već ne mogu skužiti kako se ne ponašati glupo.
Čak je i Franjo Tuđman uspijevao živjeti s Titovom bistom na svom radnom mjestu, ne obazirući se, baveći se sobom. Skinuti naziv s jednog od najljepših zagrebačkih trgova zato što je nosio njegovo ime i izbaciti njegovu bistu s Pantovčaka zbog ideoloških stavova je stvarno djetinjasta odluka, hir koji kao i svi hirovi, nema uporište ni u čemu nego u zadovoljenju malenih duša i osobnih kompleksa.
I to stvarno nema veze s onim što se od Hrvatske očekuje sutra i za deset godina. Vući tamo neke tipove iz prošlosti u budućnost znači doslovno vući utege pri svakom koraku naprijed. To je stvarno slično onom idiotizmu u kojem je Tito uživao. Svi poslije njega su htjeli isto, ali im nije upalilo. Živjeli su u prošlosti. Možda će Milanović pustiti da Hrvatska krene malo naprijed, da joj barem predsjednik ne bude smetnja i mjera veličine. Biste u muzejima su makar kraj raspravi o prošlosti, o našima i njihovima.
