Izvor slike: Index.hr (screenshot)
Situacija stravične zaraze starijih osoba u Domu za starije u Splitu, podsjetila nas je, da stranačko kadroviranje nije u silaznoj putanji
Nekontrolirano širenje zaraze koronavirusom u splitskom Domu za starije i nemoćne podsjetilo nas je da ona zarobljena Hrvatska, koju smo živjeli do pandemije, nije nestala preko noći. Misleći kad glavnu riječ preuzmu stručnjaci iz Nacionalnog stožera civilne zaštite, da ćemo barem na par tjedana zaboraviti na politička uhljebljivanja i nepotizam.
No, Hrvatska u kojoj je već 30 godina važnije imati stranačku iskaznicu nego kompetencije za osvajanje vodećih pozicija u državnim i javnim institucijama, itekako je živa te opasna po život. Tome smo svjedočili opet.
Posljedice života u sustavu „uhljebizma“ kakav je implementiran od strane HDZ-a, u punom sjaju su uskrsle ovog tjedna u Domu za starije i nemoćne u Splitu.
Ivan Škaričić, ravnatelj doma u Splitu, u kojem je buknula zaraza, mrtav-hladan naciju obaviještava kako veći broj stanara Doma za starije i nemoćne već desetak dana ima temperaturu, ali i da to nije smatrao posebno bitnim.
Sad doznajemo i da su stanari doma kojim Škaričić vlada, desetak dana imali očite simptome zaraze. Dakle, sve se odvijalo po scenariju posve suprotnom od onog kakvog su nalagale smjernice Nacionalnog stožera civilne zaštite i pravila struke.
Izvor slike: 24sata
Zapošljavanje bez javnog natječaja i izostanak kompetencija
Od povjesničara nepravomoćno osuđenog za zloupotrebu položaja, koji je na čelo Doma za starije i nemoćne došao bez ikakvih kompetencija, iskustva i bez javnog natječaja, ništa bolje se nije moglo ni očekivati. Sve što ga je kvalificiralo za brigu o ustanovi koja za ozbiljan novac skrbi o stotinama starijih i nemoćnih ljudi bila je iskaznica HDZ-a.
Ivan Škaričić nije ni prvi ni posljednji stranački uhljeb nad čijim se (ne)radom zgražamo i zbog čije bi nestručnosti mnogi mogli platiti životom. Ali je prvi koji je uspio sav trud članova Nacionalnog stožera civilne zaštite i pozitivu koja se stvorila u očima javnosti, preko noći srozati te premjeru Andreju Plenković pomrsiti nadu da bi HDZ mogao biti relevantni pobjednik na predstojećim parlamentarnim izborima.
HDZ-ovci nas žele uvjerili kako je s koronavirusom za Hrvatsku svanulo neko novo, bolje doba i kako je lice Vilija Beroša pravo lice HDZ-a. Nije. Vili Beroš je iznimka. Pravo lice HDZ-a je Ivan Škaričić, a ne Vili Beroš. Ivan Škaričić, nažalost, nije iznimka nego pravilo. Škaričićima je Hrvatska ispunjena i premrežena od vrha do dna.
Predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković sad se pravi blesav i odbija mogućnost da se stranku proziva zbog Škaričića. “E, neće ići! Ne prihvaćamo logiku da se ravnatelj Doma napada jer je HDZ-ovac!”, uzrujano je grmio Plenković, baš onako kako je donedavna branio sve svoje ministre koji su, unatoč sramotnom odugovlačenju, na kraju ipak morali otići s položaja zbog sumnji u korupciju, grabež i zloupotrebe položaja. Plenković nije dopuštao propitivanje djelovanja HDZ-a ni prije pandemije, a sad pogotovo odbija slušati kritike.
Je li trenutak za problematiziranje stranačkog zapošljavanja?
Plenković je svjestan da sa Sanaderovim i Karamarkovim kadrom neće moći dobiti bitku za Hrvatski parlament, stoga se polako želi riješiti pojedinaca koji štete stranci, no to je dugotrajni proces i neće se dogoditi preko noći.
Plenković je uspio u ovoj izbornoj godini podići rejting sebi i HDZ-u, recimo, dobrim snalaženjem u krizi izazvanoj koronavirusom i činjenicom da je za ministra zdravstva postavio pravog čovjeka, a već mu na naplatu stižu nove rate za sve one godine u kojima je HDZ-u bilo važno jedino da posve kontroliraju nacionalna dobra i privatiziraju sve bitne funkcije države.
