JOŠ prije nekoliko mjeseci ime Ratka Bajakića, središnje osobe afere koja trenutno drma zagrebačku gradsku vlast, bilo je zanimljivo tek samo poslovnim ljudima i onima koji se tako osjećaju.

A sada je upravo on kao zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga u centru prilično glasnog razlaza Nikole Vukovića i Ante Samodola, donedavnih članova Holdingove Uprave, sa zagrebačkom gradskom megatvrtkom.

Samodol tvrdi da je Bajakić bio neugodan prema Vukoviću

Samodol je jučer na blogu napisao da su nakon razrješenja šefa Gradskog stambeno-komunalnog gospodarstva Bajakić i Suzana Brenko, Holdingova predsjednica Nadzornog odbora, tražili “da se u trgovački sud upiše nova osoba kao v.d., no Vuković upozorava da to nije u skladu sa zakonom i da neće raditi protuzakonito”. 

Samodol je, nadalje, zapisao: “Na riječ ‘protuzakonito’ Bajakić diže ruku i prijeti Vukoviću da neće žaliti novca da ga tuži za to što je izjavio. Riječ ‘protuzakonito’ očito kod njega izaziva neviđeni stres. Vuković oštro odgovara – tuži i što ćeš dobiti time?

Ničim izazvan, Bajakić izjavljuje Vukoviću: ovdje sam ja vuk, a ti si ovca…da, da, ja sam vuk, a ti ovca! Vuković, inače staložen, burno reagira: sve si pobrkao, Bajakiću, ja se prezivam po vuku, a ne ti. Mislio sam da će ih istjerati van. Ostao sam bez teksta, zaista. Iskreno, nisam to očekivao od Bajakića, mislio sam da ga bolje poznajem.”

Samodol je, nadalje, zabilježio da su se Brenko i Bajakić na sjednici Nadzornog odbora imenovali u Revizorski odbor, samo što je Bajakić postao njegov predsjednik, a Brenko članica, te im predbacuje kako hoće upravljati “svime i svačime”. Konačno, sada već bivši član Uprave Holdinga piše i ovo: “Bajakić neovlašteno zove SKDD i traži račun za uplatu kamata po izdanoj obveznici ZGH koja je dospijevala 9.7. te šalje uputu Upravi kako uplaćivati sredstva. Ovo nije samo protuzakonito, već i ponižavajuće za Upravu.”

Jutarnji list, dnevni list blizak pokojnom gradonačelniku Milanu Bandiću, informira da Bajakić ima obveznice tvrtke Lanište kojoj Holding isplaćuje 65 milijuna kuna za zakup Arene. Isti list navodi da je Bajakić, zajedno sa Slavenom Vukasovićem, suprugom Danijele Dolenec, zamjenice gradonačelnika Tomislava Tomaševića, investitor u startup Top Digital Agency sa sjedištem u Dublinu. Obojica su ulagali preko crowdfunding platforme Funderbeam. Vukasović, tako, ima udio od 0.24 posto u Top Digital Agencyju, vrijedan 1057 eura, dok je Bajakić, navodno, prije dvije godine u ovaj startup investirao tridesetak tisuća eura. 

Objavljeni podaci o navodnim starim vezama ljudi iz Možemo s Bajakićem

Dolenec je objasnila kako se njezin suprug i Bajakić ne poznaju te da njihovi udjeli ne donose nikakva upravljačka prava u Top Digital Agencyju.

Nadalje, Vukasović je prije 11 godina nakratko bio zaposlen u tvrtki Apsolon, u čiju su vlasničku strukturu sedam godina kasnije, dakle 2017. godine, ušle Bajakićeve firme. Iste godine Bajakić je kupio i tvrtku Razbor, čija je osnivačica bila Sandra Benčić. Benčić napominje kako se može vidjeti da je još 2011. godine izašla iz te tvrtke.

A tko je, zapravo, Bajakić?

Bajakić je u travnju predstavljen kao član Savjeta za Zagreb

U travnju, uoči ovogodišnjih lokalnih izbora, Možemo ga je promoviralo kao člana svog Savjeta za Zagreb. “U našem Savjetu za Zagreb okupili smo vrhunske stručnjake s bogatim iskustvom i time se dodatno osnažili za provođenje promjena koje su Zagrebu potrebne.

Radi se o neovisnim, nestranačkim ljudima prepoznatim u svojim poljima djelovanja, a koji će nam svojim iskustvom i znanjem pomoći u nizu područja važnih za funkcioniranje Grada”, pohvalili su se iz Možemo te o Bajakiću na stranici Savjeta za Zagreb naveli ovo:

“Rođen u Zagrebu 1965. godine, Ratko Bajakić diplomirao je 1992. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, smjer ekonomska teorija i analiza, a u svom radu ima preko 25 godina iskustva na rukovodećim funkcijama u investicijskom bankarstvu u Hrvatskoj i ostalim zemljama EU. Direktor je i većinski vlasnik ICF dioničkog društva za usluge čiji su glavni predmeti poslovanja upravljačke djelatnosti holding-društva, te savjetovanja u vezi s poslovanjem i upravljanjem. Kao vlasnik, direktor ili član nadzornog odbora upravljao je s preko 40 tvrtki u Hrvatskoj među kojima su Zagrebačka burza, Valamar Riviera, Brodospas, ETF Airways, Croatia banka, Luxima. Svoju karijeru započeo je kao menadžer u Investmentbank Austria, investicijskoj banci najveće austrijske banke Bank Austria u Beču i Pragu. U Hrvatskoj je zajedno s partnerima vodio vodeću hrvatsku investicijsku kuću ICF koju je preuzeo 2004 godine. Autor je nekoliko stručnih radova iz područja financija koji su predstavljeni stručnoj javnosti na međunarodnim konferencijama.”

Prije nego što je ušao u politiku, o Bajakiću se u različitim medijima pisalo kao o “jednom od veterana domaće burzovne scene”. Sada već pomalo daleke 2010. godine doznali smo da se povlači iz fondovskog biznisa u času kad njegov ICF upravlja “Imovinom vrijednom nešto više od 59 milijuna kuna”. Spominjan je, dalje, kao jedan od vodećih ulagača u domaće startupe, a mediji su izvještavali da je i sudionik dokapitalizacije tvrtke Ivana Mrvoša, mladog poduzetnika poznatog po takozvanim pametnim stolicama. 

Bio je i vodeći ulagatelj u Pivovaru Medvedgrad. “Segment malih i srednjih poduzeća ovog trenutka nudi najbolje mogućnosti za investitore koji su spremni sudjelovati kao suvlasnici u razvoju novih projekata”, objašnjavao je Bajakić prije četiri godine taj poslovni potez.

Bio je dioničar, prokurist, član uprava i nadzornih odbora raznih tvrtki

Nalazimo ga i među dioničarima riječkog Jadroagenta, član je nadzornog odbora Valamar Rivijere, Brodospasa, Croatia banke, Zagrebačke burze i, dakako, Zagrebačkog holdinga, bio je prokurist u tvrtki za poslovanje vrijednosnim papirima IB Austrija, sjedio je u Upravi društva Pectora, predsjedao nadzornim odborima splitskog Brodoremonta i krčkog Zlatnog otoka, bio zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Kapital Holdinga te predsjednik i član nadzornog odbora dioničkog društva Rabac i Kemijsko-građevinske industrije.

Da ne nabrajamo dalje, desetljećima su ne pretjerano brojni tekstovi u kojima je spominjano Bajakićevo ime nužno sadržavali riječi poput burza, startup, investicije, crowdfunding… Ako vas u medijima zanimaju samo sportski rezultati, crna kronika ili politika, teško da ste ga zapažali. I teško da mu je to bilo bitno: da se u poslovnom miljeu lijepo snalazio svjedoči i podatak da ga je magazin Forbes prije šest godina uvrstio na 54. mjesto ljestvice hrvatskih bogataša.

Do snažnijeg angažmana uz platformu Možemo, odnosno do dolaska na mjesto zamjenika predsjednika Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga, tog hipertrofiranog političkog čeda Milana Bandića, Bajakićevo je ime s politikom povezivala tek imovinska kartica Milorada Pupovca, predsjednika SDSS-a. U njoj stoji da su mu Bajakić, Dejan Jović i Dušan Lukić 2019. godine posudili 44 tisuće kuna, bez kamata, s rokom vraćanja od tri godine i osam mjeseci te mjesečnom ratom od tisuću kuna.

I prva afera zagrebačke vlasti vezivala se za Bajakića

S bogatim poslovnim referencama Bajakić je, sasvim logično, vrlo brzo dospio u vrh Zagrebačkog holdinga. Možemo nema previše ljudi upućenih u zakučasti svijet domaćih poslovnih odnosa. Već polovicom lipnja imenovan je u Holdingov Nadzorni odbor uz predsjednicu Brenko i člana Damira Topića. Tada je nova gradska vlast imenovala i dva člana Uprave – Vukovića i Samodola – te začela suradnju čijem nimalo mirnom kraju svjedočimo ovih dana.

Bajakić je spominjan i u prvoj aferici – ili aferi u pokušaju – aktualnog zagrebačkog vodstva. Za prvu skupštinu Zagrebačkog holdinga na kojoj su izabrani nova Uprava i Nadzorni odbor – s Bajakićem – angažirana je javna bilježnica Ljubica Čaklović, njegova sestra. Time nije povrijeđen zakon, ali se učinilo kako je neprilično da od 73 zagrebačka javna bilježnika bude angažirana upravo sestra čovjeka iz Nadzornog odbora.

“Gospođa Čaklović jednokratno je angažirana na Skupštini Zagrebačkog holdinga zbog nužnosti brzog djelovanja u promjeni vodstva Zagrebačkog holdinga i potrebe da se angažira javni bilježnik od povjerenja koji će ovjeriti dokumente i odluke”, objasnili su tada pomalo nespretno iz Tomaševićevog ureda jer ostalo je nejasno zašto je za banalan posao ovjere takvih dokumenata bio nužan “javni bilježnik od povjerenja”.

O Bajakiću su na konferenciji za novinare nakratko progovorili Dolenec i Tomašević. Ona je još jednom zanijekala suprugovu povezanost s Bajakićem: “Moj suprug i gospodin Bajakić se ne poznaju i nikad nisu surađivali. Same optužbe su apsurdne, moj suprug je radio u tvrtki prije deset godina 2009. i 2010., koja je jedno desetljeće kasnije kupljena od strane gospodina Bajakića. Prosudite sami o razini apsurdnosti tih optužbi.”

A na upit hoće li Bajakića maknuti, pokažu li se Samodolovi navodi točnima, Tomašević je pozvao institucije da to utvrde i rekao: “Za nas su sve ove optužbe apsurdne.”

Bajakić je čovjek disperziranih poslovnih interesa. Stoga, njegove veze s javnim novcima i tvrtkama svakako zaslužuju pažnju. I konkretne odgovore na nagomilana pitanja.

Izvor: https://www.index.hr/vijesti/clanak/tko-je-ratko-bajakic-covjek-u-centru-najvece-afere-zagrebacke-vlasti/2309420.aspx

Autor: Vladimir Matijević, M.M.