Izvor slike: Večernji list (screenshot)

Prvo veliko istraživanje rejtinga stranaka nakon izbora jasno daje do znanja da SDP tone. Po anketama za vodećim HDZ-om kaska 12 posto i hitno treba svježe snage kako bi se stranka privremeno stabilizirala, ako ne žele opet doživjeti i preživljavati stranačko prepucavanje putem medija, što samo po sebi dodatno šteti stranci i tjera simpatizere prema Možemo! i Radničkoj fronti.

Krajem rujna SDP će dobiti potpuno novo vodstvo, dakle ne samo novog lidera, nego i novo Predsjedništvo i Glavni odbor. To je ispravan način jer da se čekalo da prođu lokalni izbori, što je htio Zvonimir Mršić, stranka bi doživjela potop nad potopima u kaljužu iz koje bi se socijaldemokrati teško vratili na puteve političke slave.

To podrazumijeva da na čelo stranke dođe lider s ekipom koja će moći parirati HDZ-u i Plenkoviću, usput uzdići stranku na temelje progresivne ljevice, a pritom umiriti struje koje vladaju u stranci zadnjih 15 godina.

Nada postoji, no, povratak neće biti nimalo lijep te će biti trnovit i degutantan. SDP je postao klijentelistička stranka u kojoj pojedinci gledaju vlastite interese, dok ih budućnost stranke ne interesira. SDP u ovom trenutku treba svježe snage i uspješna mlada imena jer s Komadinom, Ostojićem, Baukom, Vukasom i politički neaktivnim Mršićem, stranka ne može graditi zdravu priču za budućnost.

Stranku razjedinjenu na svim razinama treba dovesti u red kako bi koliko-toliko bila spremna za lokalne izbore.

Peđa Grbin prvi je objavio kandidaturu za Bernardićevog nasljednika. Preferencijalni glasovi koje je dobio u osmoj jedinici, a bio je „nagrađen“ zadnjim mjestom na listi, dokaz su da Grbin uživa popularnost među biračima i da mu honoriraju njegov trud i rad unatoč činjenici da je i sam sudjelovao u podjelama unutar SDP-a.

Iako nije ušao u Sabor, Joško Klisović je političar na kojeg u stranci obraćaju posebnu pažnju. Iako je u kumskim vezama sa Zoranom Milanovićem, ne može ga se svrstati u ničiji klan, a i sam Milanović navija za njegovu kandidaturu. Vrline su mu što dubinski promišlja probleme stranke i nudi rješenja, te nikada nije sudjelovao u stranačkim podjelama.

Tu je i Sabina Glasovac koja uživa veliku popularnost u javnosti. Birači ljevice doživljavaju ju kao borca za ženska i manjinska prava i to joj honoriraju. Hoće li i ona istaknuti kandidatu, vidjet ćemo.

Nova lica i svježe snage čija imena se također spominju u javnosti su načelnica Omišlja Mirela Ahmetović, gradonačelnik Koprivnice Mišel Jakšić te gradonačelnik Ploča Mišo Krstičević.

Iz neslužbenih izvora doznaje se kako Zlatko Komadina gura Ahmetović da se kandidira. Ahmetović je simpatije javnosti stekla borbom protiv izgradnje plutajućeg LNG terminala na Krku, ali i činjenicom da je uvela potpunu transparentnost proračuna svoje općine.

Izvor slike: HR-vjesnik (Zlatko Komadina, Mirela Ahmetović)

S druge pak strane, Krstičević je s rezerviranom podrškom Grbinu potajice dao do znanja da još nije njegovo vrijeme kandidirati se za čelnog čovjeka SDP-a.

Rajko Ostojić, pak preferira Mišela Jakšića, kojeg je progurao na treće mjesto liste druge izborne jedinice, iako je Jakšić nekoliko puta bio pokretač rušenja Davora Bernardića s Mišom Krstičevićem i ostalima iz takozvane Neretvanske skupine.

Jakšić je dobar, možda i najbolji učenik od Zvonimira Mršića, koji ga je doslovno učio političkom zanatu tako da je već unazad nekoliko godina dobro „premazan svim mastima“.

Izvor slike: HR-vjesnik (Mišo Krstičević, Rajko Ostojić, Mišel Jakšić)

Postavlja se pitanje, može li mlada ekipa koju guraju Komadina i Ostojić donijeti neka osvježenja i novitete u SDP? Određene promjene mogu donijeti, ali promjene na bolje – vrlo teško.

Sadašnjem SDP-u ideološki pripadaju samo iznošeni političari i kadrovici koji sada preko leđa mlađih žele zadržati svoje fotelje i status u stranci.

Rajko Ostojić u debatama nije bio u stanju dati odgovor na jedno suvislo pitanje, a moguće ga je slušati maksimalno dvije minute jer priča demagogije. Komadina nije u stanju toliko niti govoriti, zato je jasno da je njihovo vrijeme odavno prošlo.

Ljudi koji su s Bernardićem osmišljavali promašeni izborni program, dogovarali suradnju s koalicijskim partnerima od kojih nitko ne nosi više od 1,5 posto podrške, kreirali loše izborne liste s političkim anonimcima na visokim mjestima te održavali uzaludne konferencije za novinare i davali tradicionalno besmislene izjave, ne mogu biti graditelji novog SDP-a. Graditelji novog SDP-a ne mogu biti ni mlade snage koje u borbu guraju Komadina i Ostojić, jer to će biti isti SDP kao i prethodni.

Ostojić i Komadina žele biti (ostati) vječni partijski šefovi stoga osmišljavaju strategiju političkog preživljavanja, nakon što je Bernardić poražen kao žrtva vlastite te njihove nesposobnosti i stranačke bezidejnosti.

Svaki član koji imalo razmišlja svojom glavom, neće dopustiti da vrh stranke ostane u raljama Komadine i Ostojića koji su grobari socijaldemokracije, a s njima stranka može doživjeti nove podjele, što SDP trenutno treba izbjeći pod svaku cijenu.  

AUTOR: Redakcijski tekst