Izvor slike: BNN.ba
U posljednja 24 sata od gladi umre 8 tisuća djece osnovnoškolske dobi. Ova tragična brojka veća je od broja stradalih od korona virusa u cijelom svijetu.
Dok se elita opskrbljuje dezinfekcijskim sredstvima, zaštitnim maskama i zalihama hrane, istovremeno bez stupca u medijima i bez ikakvog spomena svakodnevno umiru djeca i to ne od misterioznih virusa nego od najsirovije – gladi.
Zašto nas ovi životi ne diraju kao oni dotaknuti virusom da bi postali glavna tema naših razgovora, suosjećanja i brige? Je li stvar u tome što ovo nije virus gladi pa se ne bojimo zaraze, dakle ne tiče se nas osobno? Ili je možda pitanje udaljenosti – to je negdje drugdje i događa se drugima, no to bi svakako utišalo medije i strah od virusa koji je prijetio iz daleke Kine. Možda smo navikli na glad, beskućništvo i siromahe kao na stare vijesti? Možda se pak na ovim prostorima u vremenu izobilja, pretilosti i poremećaja u prehrani više ne bojimo gladi pa se teško uopće poistovjetiti s gladnima.
Valja preispitati odnos prema životu – vrijedi li svaki isto ili samo onaj s kojim se možemo poistovjetiti
Statistike pokazuju da svaki dan od gladi i siromaštva umre više od 8 tisuća djece osnovnoškolske dobi. Više od 60 milijuna djece se iz tih istih razloga ne školuje nego su s roditeljima na polju, rade ili su na smetlištima gdje traže nešto što bi mogli jesti ili unovčiti neki predmet za jelo.
U svijetu djeca svakodnevno umiru na rukama svojih majki i očeva, ne od bolesti, virusa ili elementarnih nepogoda, već od gladi. Zamislite kako je kad vas dijete tjednima pita da mu date komad kruha, a vi mu ne možete priuštiti apsolutno ništa. Ništa osim gole zemlje. I ono umire pred vašim očima. A to umiranje traje i traje, jer bez hrane odrasli ljudi mogu živjeti i dva mjeseca, djeca kraće.
Zamislite kad u jednoj obitelji umru sva djeca od gladi. Ima li veće nesreće za roditelja? Takvih obitelji u svijetu je puno.
Najgore od svega je što neki politički i vojni vođe glad koriste kao oružje. Nažalost, umiranje od gladi mirno gledala i Europa te se o tome malo piše u našim medijima, bavimo se Brexitom, Trumpom, Putinom, koronavirusom, a prije dva mjeseca glavna nam je briga bila hoće li poskupjeti gorivo. Dakle, bavimo se uglavnom sami sobom. A ljudi na pet-šest sati leta avionom od Hrvatske umiru jer nemaju što jesti.
Europa je (ma što god mislili) trenutačno najbolje mjesto za život na svijetu
Dolje niže su nabrojene zemlje s najvećim brojem raseljenih. Razlozi njihova iseljavanja su uzročno povezani sa stalnim sukobima u zemlji, ratovima i nasiljem u obitelji te prirodnim nepogodama.
SUKOBI I NASILJE:
Sirija – 804.000
Kongo – 718.000
Etiopija – 522.000
Jemen – 282.000
Afganistan – 213.000
Burkina Faso – 173.000
Mali – 140.000
Nigerija – 140.000
Libija – 137.000
Južni Sudan – 135.000
PRIRODNE NEPOGODE:
Indija – 2,2 milijuna
Bangladeš – 1,7 milijuna
Mozambik – 502.000
Iran – 501.000
Filipini – 484.000
Brazil – 253.000
Etiopija – 233.000
Kina – 120.000
Malavi – 119.000
Indonezija – 111.000
Stoga je i dalje, usprkos svim problemima i pandemiji koronavirusa, Europa trenutačno najbolje mjesto za život na svijetu. Po gotovo svim indeksima (sreće, zadovoljstva, mira, blagostanja, nasilja, beskućništva, sigurnosti, klimatskih promjena) Europa je prva u svijetu. A i Hrvatska je u Europi, zar ne?
