Dnevno je u Međugorje dolazilo i po nekoliko desetaka tisuća posjetitelja. Nekoć malo i siromašno selo u središnjoj Hercegovini postalo je popularna destinacija rimokatoličkim hodočasnicima koji ovdje traže mir, utjehu i mjesto za molitvu. U godinama prije pandemije se bilježilo i preko milijun noćenja godišnje. Posao je cvjetao.

Foto: hr-vjesnik

Pojavom koronavirusa u ožujku 2020. su zatvorene granice, putovanja više nisu bila moguća, zabranjen je rad ugostiteljskim objektima i više nije bilo turista od kojih cijelo mjesto živi. Sezona je propala.

Izvanredna situacija je izazvala osjećaj zabrinutosti i neizvjesnosti kod stanovnika koji mjesecima prate medije i iščekuju vijesti u nadi da će biti popuštanja mjera i otvaranja granica. Bez stranih turista mogla bi propasti još jedna sezona, što bi ugostitelje dovelo u izuzetno nepovoljan položaj, a mnogima prijeti potpuni poslovni i financijski krah.

Sredina je mjeseca lipnja i u glavnoj ulici koja se proteže kroz mjesto gotovo da nema ljudi, a veći dio radnji je zatvoren. U nekada prometnoj ulici Ivona, vlasnica jednog kafića, briše stolove oko kojih nema gostiju.

Foto: hr-vjesnik

“Cijeli dan sam ovdje i jedva zaradim dnevnicu iako sam od crkve udaljena manje od sto metara”, kaže Ivona, koja je u kafić donijela i šivaću mašinu kako bi ubila vrijeme i dosadu bez gostiju. Objekt je otvorila s mužem koji je u nedostatku posla i novca odlučio sezonu odraditi na hrvatskoj obali, što su učinili i brojni drugi stanovnici mjesta.

“Međugorje je isključivo turističko mjesto i svi ovise o turistima. Za lokalne ljude je pandemija izazvala šok. Posjetitelja, posla i novca nema. Ljudi su u depresiji i jednostavno ne izlaze iz svojih kuća”, govori Ivona, koja cijeli dan provodi u kafiću u koji rijetko dođu gosti, uglavnom lokalni. Svaka marka je bitna jer treba prehraniti petero djece, a pomoć od vlasti je gotovo nikakva. Dobili su nešto novca od države kojim su mogli isključivo platiti davanja i režije.

Foto: hr-vjesnik

“Prošle godine nam je odlukama bio zabranjen rad mjesec i pol dana, a onda su dozvolili. Kasnije su rekli da možemo raditi, ali kome ću raditi kada nema nikoga i kada su zatvorene granice? Svi smo mislili da će epidemija brzo proći i zato smo nastavili raditi jer smo se nadali, a ustvari smo svi upadali u sve veći minus”, objašnjava situaciju u kojoj se našla Ivona i koju dijeli većina mještana.

Dodaje kako je nekoliko puta pokušavala podići kredit u bankama, ali je svaki put dobivala odbijenice. “Ranijih godina su banke jedva čekale da nam daju kredit, sada nema šanse kada vide da nema posla. Pokušala sam pet puta i odustala sam”, govori Ivona.

Rekordna po posjetima je bila 2019. godina i mnogi su odlučili podići kredite i ulagati u nekretnine, podizati nove katove hotela ili proširivati restorane i kafiće. Mještani su se spremali za četrdesetu godišnjicu ukazanja koja se obilježava ove godine. No koronavirus je imao drugačije planove.

“Iskreno da vam kažem, nije nam baš najbolja situacija. Posjetitelja nema od pojave korone. Imamo neke najave da će se pojaviti neke grupe na godišnjicu ukazanja, ali je pitanje hoće li išta od toga biti. Mislim da Međugorje više nikad neće biti kao prije. Puno je manje ljudi u Međugorju i većina onih što su radili ovdje su otišli”, govori Ivana, koja već četiri godine prodaje suvenire, uglavnom s motivima Međugorja i Djevice Marije.

Foto: hr-vjesnik

Iza njezine radnje počinje strmi put prema mjestu ukazanja utaban u hercegovačkom kršu. Ranijih godina ovuda su se dnevno uspinjale stotine hodočasnika u kolonama, dok su danas rijetki oni koji na vrelom suncu odlaze na mjesto gdje se prije četiri desetljeća, prema navodima šestero djece – vidioca, ukazala Gospa. Vatikan pak još uvijek nije priznao ukazanja. Za Ivana iz Imotskog dileme nema – Međugorje je sveto mjesto i prešao je granicu samo da bi sudjelovao u popodnevnoj misi.

“Hoće li me pustiti natrag preko granice? Ne znam, vidjet ćemo uskoro”, govori Ivan dok ulazi u vozilo i odlazi prema jugu s ogromnog praznog parkinga.

Službeno, da bi se vratio u Hrvatsku, mora imati negativan test na koronavirus ili mora u samoizolaciju. Ovo su razlozi zbog kojih se turisti i hodočasnici ne usuđuju zaputiti u Međugorje s obzirom na to da je komplicirana procedura prelaska granice, a testovi za koronavirus su skupi.

Posao već duže vrijeme ne cvjeta ni izdavačima apartmana. Davor je vlasnik turističke agencije i hotela u kojem nitko nije iznajmio sobu još od jeseni 2019. Govori kako ima ogromne gubitke, kao i većina mještana.

“Mnogi mještani su u kreditima, hodočasnika nema, pa nema ni posla, a kamate stižu. Zbog toga su ljudi primorani odlaziti van i raditi, uglavnom u Hrvatsku, Njemačku, Irsku”, kaže Davor, koji je i predsjednik Udruge turizma i hotelijera iz Međugorja.

Manjak posla i besparica su natjerali i taksista da posao potraži u dalekoj Irskoj.

Foto: hr-vjesnik

“Momci i cure, sve ti je to otišlo odavde. Ljudi su u kreditima i moraju ih vraćati i snalaziti se. Ja sam jedno vrijeme otišao raditi u Irsku. Ali i kod njih sve zatvorilo, stali poslovi, pa sam se vratio nazad. Pokušat ću opet ovdje u Međugorju ako bude išlo i ako se otvore granice. Ako ne bude posla, idem opet raditi van. Što ću”, govori Ivan dok s kolegama stoji na taxi-štandu iščekujući mušterije. Na priču se nadovezuje njegov kolega koji dodaje kako u normalnim uvjetima ne bi imali vremena razgovarati s novinarima jer su prevozili turiste skoro bez pauze.

“Ranije smo morali skidati taxi-oznake s auta kako bismo napravili pauzu da odemo nešto pojesti, a danas posla nikako nema. Jedna sezona je u potpunosti propala, a evo, upitna je i druga. Ne otvore li granice, mi smo gotovi”, kaže taksist Slaven.

“Evo danas smo tu na štandu jer se pojavila manja grupa turista, a inače bismo bili u kući. Zamisli kakva je situacija kada cijelo Međugorje zna da je došlo 60 Meksikanaca”, govori taksist Miro i dodaje da idu kućama čim se raziđu posjetitelji iz Meksika.

Silvija je jedna od rijetkih hodočasnica iz inozemstva. Stigla je iz Poljske i već nekoliko puta je bila ovdje. “Volim Međugorje. Ovo je jedno od meni najdražih mjesta u svijetu. Tu se duhovno obogatim”, kaže Silvija i odlazi prema crkvi u centru mjesta.

Iz Udruge turizma i hotelijera kažu da je pad u turizmu preko 90 posto u usporedbi s prethodnim godinama i napominju da ih očekuje neizvjestan period oporavka.

Foto: hr-vjesnik

“Oporavak će biti dug i težak. Mi očekujemo tek 2022. godine da će biti nešto masovniji dolazak hodočasnika”, prognozira Davor iz Udruge turizma i hotelijera.

Ljetna sezona je počela i ovog lipnja se obilježava 40. godišnjica ukazanja, pa ugostitelji ulažu nadu da bi to mogao biti povod nešto većeg dolaska hodočasnika koji bi mogli izvući sezonu. No kao i prethodne godine, pandemija koronavirusa će diktirati putovanja i posjete.

Autor: M.M.