Još od početka devedesetih desnica zaklinjanjem na domovinu pokušava sakriti pohlepu za imovinom, ali sa Škorinim padom i rasapom Domovinskog pokreta postalo je jasno da se i to konačno posve potrošilo. Nekako je ispalo da se politička zloupotreba pojma domovina, u ovom ili onom obliku, uvijek osveti onima koji pokušavaju monopolizirati pravo na domoljublje i domovinu.

Kao da se baš ništa u Domovinskom pokretu dogodilo nije, u virtualnom svijetu, na službenim mrežnim stranicama stranke, Miroslav Škoro još je uvijek i predsjednik i apsolutno glavni lik. Eno ga tamo, blago nasmiješenog kao na izbornom plakatu, nad kratkim proglasom „Iz naroda, s narodom, za narod“. A prve rečenice proglasa poput kletve.

“Pitanje svih pitanja, koje me muči još od predsjedničkih izbora je: treba li ovoj našoj napaćenoj, osiromašenoj, prevarenoj, osramoćenoj i razapetoj domovini još jedna politička stranka? Razmislio sam o svemu i evo nas danas ovdje. Mogu samo reći da nam ne trebaju dodatne podjele, svađe i razdori…” Tako je pisao i govorio Škoro kad je 2020. osnivao stranku pod vlastitim imenom, još jednu u nizu propalih desnih stranaka izraslih iz mnogobrojnih raskola u HDZ-u, da bi Domovinski pokret već u ljeto 2021. sustigle i „dodatne podjele i svađe i razdori“ kataklizmičkih razmjera.

“Pojedinci koji ne znaju upravljati sami sobom…”

Domovinski pokret Miroslava Škore bio je i ostao Škorin domovinski poker, u kojem je zaigrao partiju s visokim ulozima, pogrešnim dečkima i na dug. Drukčije to i nije ni moglo završiti nego povlačenjem po kaljuži lažnog domoljublja, lažnog katoličanstva i lažnih moralnih vrijednosti. Tako je to kad „državom pokušavaju upravljati pojedinci koji ne umiju upravljati sami sobom, a kamoli da znaju upravljati državom“, kako lijepo piše u Polazišnim osnovama programa Domovinskog pokreta.

Velike političke ambicije Miroslava Škore očito su neslavno propale, no to nužno ne znači i propast političkih ambicija ekipe s kojom je Škoro sadio domovinske tikve. Štoviše, vjerojatno su te ambicije, koje se inače svode na snažnu želju da se iz pozicije žetončića s HDZ-om dijeli domovinski plijen, i presudile i Škori i dugoročnom opstanku pokreta.

Već trideset godina desnica zaklinjanjem na domovinu pokušava sakriti pohlepu za imovinom, ali sa Škorinim padom i rasapom Domovinskog pokreta postalo je jasno da se i to konačno posve potrošilo. Nekako je ispalo da se politička zloupotreba pojma domovina, u ovom ili onom obliku, uvijek osveti onima koji pokušavaju monopolizirati pravo na domoljublje i domovinu.

Prvi pokušaj privatiziranja pojma domovina u suvremenoj Hrvatskoj dogodio se u jeku rata kad je HDZ osnovao tvrtku Domovina d.d. i za direktora postavio Stjepana Tuđmana, mlađeg sina prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Mlađi predsjednikov sin začas je Domovinu d.d. pretvorio u privatno vlasništvo i u početku je bio uspješan poduzetnik zahvaljujući dobavljačkim ugovorima s MORH-om, državnim tvrtkama, Studentskim centrom,…

Neslavni završetak Domovine d.d.

Baš 1995., u godini Bljeska i Oluje, Stjepan Tuđman osniva Domovina Holding, kasnije i Domovinu d.o.o., a cijeli taj domovinski poslovni pothvat neslavno će 2016. godine otići u stečaj, ostavivši za sobom dug od 1,55 milijuna kuna. Mediji će 2018. godine zabilježiti i da je Tuđman mlađi dospio na listu blokiranih građana zbog poreznog duga od 192.625,25 te da se država upisala na njegov dio vile u Nazorovoj dok se ne naplati od Tuđmanove mirovine.

Stjepan Tuđman jedini je član obitelji prvog predsjednika koji će na izborima podržati Škoru i Domovinski pokret.

I dok je Škoro u veljači 2020. osnivao Domovinski pokret zaklinjanjem u narod, vjeru i domovinu, njegov poslovni partner, bivši gradonačelnik Zagreba i direktor svemira političkih populista Milan Bandić zaklinjao se u „bogoljublje, čovjekoljublje i domoljublje“. Igrom sudbine, ovaj je svijet napustio samo dva mjeseca nakon što je otvorio Spomenik domovini. „Ćaća gleda svoje djelo, a djelo gleda ćaću. Nije moglo bolje!” govorio je Bandić na otvorenju Spomenika domovini u prosincu 2020., postavljenom nasuprot kipu dr. Franje Tuđmana.

Smatrao ga je krunom 20-godišnjeg gradonačelničkog mandata i, na neki pomaknut način, uistinu je to i bio. Spomenik domovini je zid od staklenih cigli, koji smo platili nevjerojatnih 34,7 milijuna kuna, a podignut je u godini u kojoj je Zagreb pogodio katastrofalan potres nakon kojeg Zagrepčani nisu mogli računati na pomoć gradskih vlasti. Posve prigodno, za dodatnih 767 tisuća kuna u Spomenik domovini naknadno je ugrađen i pogon za proizvodnju domovinske maglice.

Bandić umire u veljači 2021., a već u travnju Spomenik domovini od pet milijuna eura počinje se raspadati.

Kao Domovinski pokret.

Izvor: https://net.hr/danas/hrvatska/od-stjepana-tudmana-do-miroslava-skore-kako-lazni-domoljubi-vec-trideset-godina-raubaju-domovinu-ee0fdaa0-fb4d-11eb-96d4-7e951c393fd7

Autor: Helena Puljiz i M.M.