Kraj godine tradicionalno je vrijeme biranja najboljih i najgorih, pa vas pozivamo da otvorena srca pristupite Indexovom izboru uhljeba godine.

Konkurencija je standardno oštra, uhljebizam je disciplina u kojoj smo nametnuli visoke standarde, izbrusili kriterije i stvorili cijelu klasu ljudi uvijek spremnih legalno i bahato raspolagati tuđim, našim novcem.

O značaju ove nagrade neka posvjedoči podatak da je dobitnica za 2019. godinu bila Gabrijela Žalac, čije je kvalitete u međuvremenu prepoznao i Ured europskog tužitelja. 

Prošlogodišnji laureat bio je Tomislav Ćorić (tć), aktualni ministar gospodarstva i održivog razvoja, dok je drugo mjesto zauzela Josipa Rimac, sada već bivša HDZ-ovka. No ostavimo se prošlosti: pred vama je nova lista, nova mogućnost izbora štetočine godine. Uz tradicionalnu poruku:

Neka pobijedi najgori!

1
Davor Filipović 19.5KVotes

*

2

Mario Banožić. 16.5KVotes

*

3

Mihovil Mioković. 9.5KVotes

*

4

Darko Horvat. 7KVotes

*

5

Zlatko Babić. 6.4KVotes

*

6

Stjepan Kožić. 5.9KVotes

*

7

Vlado Bagarić. 5.6KVotes

*

8

Vinko Zulim. 5.4KVotes

*

9

Mato Franković. 5.3KVotes

*

10

Matija Posavec. 5.1KVotes

*

11

Dražen Čović. 4.4KVotes

*

12

Jure Sertić. 4.2KVotes

*

13

Lukša Novak. 4.1KVotes

*

14

Saša Bilić. 3.9KVotes

*

15

Leo Šunjić. 3.7KVotes

*

1. Mario Banožić

Ministar obrane uspio je ono što polazi za rukom najvećim majstorima ove discipline: u relativno kratkom roku profilirao se od blijedog partijskog činovnika, uhljebskog pripravnika, do pravog, rasnog predstavnika vrste. Ima 42 godine, a već 16 godina uredski je inventar: prvo na županijskoj i gradskoj razini, da bi od 2019. godine postao ministar državne imovine, a potom, ni kriv ni stručan, obrane.

Zabilježio je iznimna postignuća: dva puta ga je vojni avion akrobatske grupe Krila Oluje prevozio iz Zadra u Zagreb – jednom ga je čekao sedam i pol sati da obavi sastanak, kao ministar državne imovine u Zagrebu je na korištenje dobio stan od 92 kvadrata, na što, kaže, “ima potpuno pravo” kao državni dužnosnik prve kategorije.

Za savjete u MORH-u angažirao je Dijanu Čuljak, bivšu novinarku – ili kako se to već zove – Hrvatske televizije i platio je 19 tisuća naših kuna, dopustio je da se visoko svećenstvo na naš trošak preveze ophodnim brodom Omiš od Hvara do Splita, vodio je postupak nabave višenamjenskih aviona čija je cijena, prema predsjedniku Zoranu Milanoviću, skandalozno porasla s 990 milijuna eura na 1.2 milijarde.

Desetljeće i pol velikodušno raspolaže našim novcem – je li vrijeme da mu odamo priznanje?

2. Davor Filipović

Pristao je biti Plenkovićev kandidat za zagrebačkog gradonačelnika. Isprva politički suicidalan – doživio je debakl – ovaj potez s vremenom se pokazao itekako isplativim. Filipović je, primjerice, ovih dana na vladin prijedlog u Nadzornom odboru Ine zamijenio Damira Vanđelića, koji je učinio nešto neoprostivo – odbio Plenkovićevu ponudu da bude HDZ-ov gradonačelnički kandidat u Zagrebu.

Ako vam se čini da to i nije osobito karijerno postignuće, podsjetit ćemo da će Filipović za nadziranje Ine mjesečno primati 16 tisuća kuna. Osim Ine, nadzire i poslovanje Hrvatskih šuma, i to kao predsjednik Nadzornog odbora za dvije tisuće kuna mjesečno.

Otkako je tamo, izbila je velika afera – predsjednik uprave Krunoslav Jakupčić, HDZ-ovac, dakako, uhićen je u policijskoj akciji zbog afere Krš-Pađene pod sumnjom da je u dogovoru s Josipom Rimac pogodovao investitoru.

Filipović je kazao da ništa nije znao. Konačno, čovjek stigne biti i izvanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a za tisuću kuna mjesečno sjedi u zagrebačkoj Skupštini kao pouzdani kotačić HDZ-ova mehanizma.

3. Stjepan Kožić

Naš stručni žiri ozbiljno je razdirala dilema treba li Kožića staviti u izbor uhljeba 2020. godine zbog kapitalnog djela počinjenog krajem 2019. godine, no blagdani su, vrijeme je darivanja, ne zamarajmo se sitnicama. U prilog uvrštenju išla je činjenica da se tek u 2021. godini doznalo što je uradio: potrošio 5250 kuna na 13 butelja vina i 18 litara drugih pića na zaposlene u bolnici Merkur u znak zahvale za kvalitetnu medicinsku njegu. Sve bi to bilo lijepo i ljudski da, prema policijskim tvrdnjama, nije trošio proračunski novac i, k tome, trošak prikazao kao službeni. Na poleđini računa stajalo je da je nastao u zaprešićkom restoranu Trajber na ručku s predstavnicima Ministarstva znanosti i obrazovanja.

No Ministarstvo je zanijekalo ručak s Kožićem. Ovaj vrijedni primjerak vrste župan je od 2001. godine. U međuvremenu je napustio HSS i približio se HDZ-u.

Prije nekoliko mjeseci, na novinarski upit o kćeri, sinu i nećaku koji su zaposleni u županijskim tvrtkama, Razvojnoj agenciji Zagrebačke županije i Županijskoj upravi za ceste dobri župan Kožić je odgovorio: “Svi oni imaju kvalifikacije potrebne za poslove koje obavljaju i zaposleni su putem javnih natječaja.

Neki su zaposleni i prije nego što sam postao župan, ali kad nemate što drugo prigovoriti, onda i od toga radite problem.

5. Vlado Bagarić

Šef Hrvatske kontrole zračne plovidbe spada u onu razinu uhljeba koja možda ne iskače u prvi plan, poput ministara ili župana, ali svojim radom i zalaganjem služi za primjer drugovima. Čovjeka je Plenkovićeva vlada 2017. godine instalirala u HKZP nakon što je 2011. godine morao otići iz MORH-a jer je povjerenstvo tog ministarstva utvrdilo da je zapovjedno odgovoran za pad dvaju MiG-ova u rujnu 2010. godine.

Pravi čovjek na pravom mjestu, tko će bolje kontrolirati zračnu plovidbu od osobe upoznate sa svim opasnostima gravitacije?

Sad pazite ovo što su otkrile Index Istrage: uz plaću od preko 30.000 kuna Bagarić mjesečno prima i 5058 kuna mirovine temeljem Zakona o hrvatskim braniteljima. Naravno, ne možemo naše najbolje ljude prepuštati takvim crkavicama, Bagarić dobiva i godišnje stimulacije, i to u 2018. godini 134.296,28 kuna, a za 2019. godinu 166.966,83 kune. Inače, u Skupštini HKZP-a su tri ministra – Oleg Butković, Zdravko Marić i Mario Banožić, naš prvi kandidat.

Pobratimstvo uhljeba u svemiru.

6. Jure Sertić

Ne želimo zamisliti tako grozan scenarij u kojem ova zemlja ostaje bez Agencije za komercijalnu djelatnost, te tvrtke od posebnog interesa za RH. Kao što vam vjerojatno nije poznato, ona izdaje kvalificirane certifikate, a vodi je Sertić, naš novi kandidat. Bio je tajnik HDZ-ova Odbora za branitelje, prijatelj je potpredsjednika vlade i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, a u hotelu Laguna, čiji je vlasnik njegov rođak i prezimenjak Ivan, pisan je famozni Medvedov zakon o braniteljima.

Prema najnovijim podacima iz imovinske kartice, Sertić ima plaću od 23 tisuće kuna. Poput Bagarića, konkurenta u ovom izboru, na račun mu uredno stiže i mirovina. Iznosi pet tisuća kuna.

Naime, Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te posebni propis kojim se uređuju prava iz mirovinskog osiguranja hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata omogućavaju primanje mirovine i tijekom zaposlenja. Ne može čovjek preživjeti samo s crkavicom od pet tisuća kuna.

7. Lukša Novak

Direktor Zračne luke Split prvi je ovogodišnji kandidat koji stiže s dičnog hrvatskog juga. Čovjek je na tom radnom mjestu još od 1998. godine, sada prima nešto više od 26 tisuća kuna, no našem ga je žiriju privlačnim učinilo ovogodišnje otkriće Index Istraga: Novak živi u prostranoj i fino uređenoj kući u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini Kaštel Lukšića.

Kuća je obnovljena pozajmicom od 1.1 milijun kuna koju je Novakova supruga dobila 2008. godine od Zračne luke Split. 

“Dužnosnik Lukša Novak je korisnik kredita kojim je dovršena obiteljska kuća u nasljedstvu supruge Marine Novak. Temeljem tih okolnosti izvršena je zabilježba Zračne luke Split u zemljišnim knjigama”, izvijestili su nas iz Zračne luke Split i tako, zapravo, sami kandidirali Novaka. Dužnosnika Novaka.

8. Saša Bilić

Još jedan član HDZ-a. Na čelu je Apisa, tvrtke u vlasništvu države i Grada Zagreba. U njegovu slučaju bili smo na mukama paklenim jer Apis ima tročlanu upravu, a morali smo odabrati samo jednog kandidata.

Odlučili smo se za Bilića, predsjednika Uprave, s nešto više od 25 tisuća kuna mjesečno i posebnim dodacima. Ova državno-gradska firma izdašno nagrađuje svoje lidere, pa je Biliću, recimo, 2019. godine isplatila 129.887,76 kuna menadžerskih dodataka “u skladu s odredbama menadžerskog ugovora i temeljem odluke Nadzornog odbora za poslovne rezultate u 2017. i 2018. godini”. 

Naš je kandidat u Apis došao iz T-coma, odnosno HT-a, gdje je bio zaposlen od 2005. godine. U biografiji mu je ključna bila 2016. godina. Naime, te se godine upisao u HDZ, dobio menadžersku poziciju u HT-u i ušao u izborni tim Drage Prgometa u utrci za zagrebačkog gradonačelnika.

Ima li šanse okititi se laskavim priznanjem u ovako oštroj konkurenciji?

9. Leo Šunjić

Ravnatelj zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije. U njegovu su mandatu tamo zaposlene kćeri Branka Herčeka, tajnika Nezavisne liste Stjepana Kožića, našeg trećeg ovogodišnjeg kandidata, te HDZ-ovca Vlade Žagrovića, člana Upravnog vijeća Zavoda. Obje, dakako, u skladu s propisima, i to, kako smo pisali, na tek otvorena radna mjesta. Herčekova je kći, recimo, odmah po završetku fakulteta postala viša savjetnica za krizni menadžment u Zavodu. Šunjić je godinama bio šef dopunskog zdravstvenog osiguranja, za svog pomoćnika predložio ga je Siniša Varga, bivši ravnatelj HZZO-a i ministar zdravstva u SDP-ovoj vladi. Šunjić je pune tri godine obnašao funkciju prije nego što se saznalo da zapravo nema zadovoljavajuću diplomu.

Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa utvrdilo je da Varga nije postupao savjesno i odgovorno kad ga je predložio te da se time ogriješio o zakon. Ministar se pravdao da je Šunjićevo obrazovanje trebala provjeriti kadrovska. Varga se u međuvremenu povukao iz politike, a Šunjić? Šunjić je konačno diplomirao 2017. godine. Dvije godine kasnije postao je ravnatelj.

10. Vinko Zulim

Eh, Zulim. Dugogodišnji načelnik općine Seget hrabro je iskoračio iz lokalne zavjetrine prije nekoliko godina kad smo objavili da je enormne svote iz općinskog proračuna trošio na žderanje i lokanje. Zulim je tako 2018. godine na reprezentaciju potrošio 171.142,19 kuna, od toga samo 13. ožujka čak 6952 kune. Učinilo nam se da se zvijezda ovog neumornog raspolagatelja tuđim novcem lagano gasi, sve je vodilo k tome, Zulim se premjestio u sabor, ali, poput mnogih vrhunskih igrača, zablistao je kad se to najmanje očekivalo.

Prema službenim podacima, čovjek do 1. prosinca u parlamentu nije prozborio ni riječ. Primao je finu saborsku plaću, no nema tog novca koji može kupiti njegove riječi. Zulimova karijera uhljeba, po sili biologije, lagano ide prema uhljebskoj mirovini i premda je konkurencija tradicionalno oštra, čini nam se kako ne bi bilo loše nagraditi ga pri kraju puta. Zaista se trudio rasipati naš novac.

11. Zlatko Babić

Gradonačelnik Kutine nedavno je završio u zatvoru, i to, nećete vjerovati, zbog političkog uhljebljivanja. Da bi na vrata njegova uhljebskog carstva mogao pokucati đavo dalo se naslutiti nakon što je Adrijana Cvrtila, bivša direktorica tvrtke Eko Moslavina, javno priznala da je morala uhljebljivati članove HDZ-a i HSLS-a. Babića je, recimo, optužila da je od nje tražio zapošljavanje sina potpredsjednika Gradskog vijeća.

12. Dražen Čović

Predsjednik Uprave FINA-e. Već samo postojanje FINA-e predstavlja fenomen, znanost i dalje nije sasvim sigurna čemu služi. A njezin predsjednik Uprave ima dojmljivu karijeru: bio je direktor Vukovarske gospodarske zone, projekta osmišljenog za privlačenje investitora u taj grad.

Ispostavilo se da je dobio otkaz, a članovi Nadzornog odbora predbacivali su mu nanošenje štete VGZ-u. Svejedno, ugovor o radu omogućavao mu je da neovisno o razlogu prestanka radnog odnosa dobije otpremninu u iznosu jedne godišnje bruto plaće od 25.000 kuna. K tome, Fond za obnovu Vukovara, u čijem Nadzornom odboru sjedi Čović, godinama obnavlja restoran u vlasništvu njegova kuma. Kum ima sestru Milicu Zebec, članicu HDZ-a.

Spominjemo je jer, pogađate, radi u FINA-i, gdje su u Čovićevu mandatu mnoge osobe zaposlene bez natječaja premda interni dokumenti spominju natječaj za svako radno mjesto. E da: tvrtka kumove obitelji dobila je posao čišćenja FINA-e.

13. Mato Franković

HDZ-ov gradonačelnik Dubrovnika na našem se popisu ove godine našao koliko čestim toliko i uvijek dojmljivim potezom u svijetu uhljeba: u Gradu je zaposlio Antu Vojvodića, čovjeka sa završenim Fakultetom za turizam i vanjsku trgovinu.

Vojvodić ima najmanje dvije bitne reference za posao u jedinici lokalne samouprave pod HDZ-ovom upravom: član je HDZ-a i gradonačelnikov kum. Kako ona stara veli, da “kum nije dugme”, tako ni Vojvodić nije u gradskoj upravi bilo što, nego pročelnik Upravnog odjela za proračun, financije i naplatu. Iz Grada Dubrovnika su, dakako, otklonili tvrdnju da je privatna veza s gradonačelnikom pomogla Vojvodiću kod zapošljavanja.

Ne, ni govora, posao je dobio kao jedini kandidat na natječaju raspisanom u rujnu, poručili su iz Grada. I to bi bilo lijepo da se o Vojvodićevu zapošljavanju u Gradu nije pisalo još u srpnju.

14. Mihovil Mioković

Mladim snagama dali smo prednost pred veteranima poput Luke Burilovića. Mioković je kao predsjednik zagrebačkog Studentskog zbora odlučio biti transparentan i na Facebook profilu objavio na što je trošio studentski novac.

Stotine tisuća kuna spiskao je na laptope, mobitele, rent-a-car usluge, majice, kišobrane “s funkcijom protiv vjetra”, sefove za oružje, antistres loptice, unisex majice, a 9600 kuna otišlo je i na Miokovićev individualni trening.

Na njemu je, objasnio nam je, naučio razlikovati bitno od nebitnog. Nakon što je objavio račune, digla se galama jer Miokovićev osjećaj za prioritete ne dijele baš svi studenti. Odnosno, mnogi među njima – i nama – smatraju da se novac investiran u kupovinu 50 “hudica sa štikanim logotipom Za Zdravo sveučilište”, stotinu strugalica za snijeg, 175 malih kišobrana protiv vjetra ili 400 antistres loptica mogao potrošiti na nešto korisnije.

No Mioković ne popušta, dapače, ustrajno brani kako svoje pravo na individualni trening, laptop i mobitel tako i pravo članova Studentskog zbora na rent-a-car usluge, antistres loptice i hudice s logotipom. Nakon što je Mladež HDZ-a, čiji je član bio, najavila stegovni postupak protiv njega, izašao je iz stranke. Ipak, nekako nam se čini da će se dečko oporaviti od političkih ozljeda. Ambijent u Hrvatskoj ide mu na ruku.

15. Darko Horvat

Ministar graditeljstva Darko Horvat cijelu godinu puni novinske stupce zbog obnove nakon potresa. Baš jučer je krivnju što se toliko čeka prebacio na struku.

Darko Horvat bio je HDZ-ov ministar poduzetništva i obrta od siječnja do listopada 2016. godine, kada je predsjednik vlade bio Tihomir Orešković, a prvi potpredsjednik vlade Tomislav Karamarko. Horvat je Karamarka glorificirao još 2014. godine. “HDZ se vratio korijenima, a pod vodstvom Tomislava Karamarka niže pobjedu za pobjedom!” rekao je tada.

Početkom godine rekao je da se na Baniji, koju je pogodio razoran potres 29. prosinca, priprema previše obroka.

Darko Horvat rođen je 28. rujna 1970. iz Međimurja je. Prije nekoliko godina bio je ravnatelj Uprave za energetiku u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva. Inače je diplomirani inženjer elektrotehnike. U CV-u se pohvalio brojnim stručnim certifikatima i članstvima u međunarodnim udruženjima. Od 2009. do 2011. bio je predsjednik Nadzornog odbora HEP-a i Plinacroa.

Rezultate utrke za najgoreg uhljeba godine pratite na dolje navedenom linku. Za ovako malu zemlju konkurencija je velika. Tko kaže , tko to laže da nemamo iskusan i radišan koruptivni kadar… Možda će uskoro svi imati i titule doktora zdrpi znanosti…

Izvor : https://www.index.hr/mobile/clanak.aspx?category=vijesti&id=2327697&index_ref=naslovnica_vijesti_ostalo_m

Autor :M.M.