Proteklih dana se i nekim iskusnim hrvatskim novinarima čini da jednostavno imamo previše afera i da sve to postaje nemoguće pratiti. A kada se takvo nešto dogodi novinarima, čiji je posao otkrivanje, praćenje i analiziranje afera, onda je tek pitanje kako sve to percipiraju čitatelji.

Foto : hr-vjesnik

Pritom treba naglasiti da nije riječ o izmišljenim aferama, nego o onima koje su razotkrivene, što podrazumijeva da postoje i brojne afere za koje u ovom trenutku ne znamo.

Kako je jednom precizno upozorio Viktor Ivančić, nikad ne treba podcijeniti kriminalni potencijal HDZ-a, no u drugom premijerskom mandatu Andreja Plenkovića – a i prvi je bio obilježen nizom afera i smjenama ministara zbog njih – kao da smo došli do toga da svaki dan imamo jednu novu aferu, što znači i da se one međusobno poništavaju jer je medijski odnosno javni prostor ograničen, a ne beskonačan.

Afere se nižu jedna za drugom

Prisjetimo se samo nekih od afera u proteklih mjesec dana: muljaže u vezi sa stanovima u državnom vlasništvu u koje su se ugnijezdili ministar obrane Mario Banožić i premijerov intimus i predstojnik ureda Zvonimir Frka-Petešić, velika Afera HNB koju je otkrio Index, stalni problemi s DORH-om, moguće afere oko nabave vojnih aviona, svađe predsjednika RH Zorana Milanovića s cijelim HDZ-om i svakim tko mu se nekako zamjeri, otkrića o uhljebljivanju (najnovije je o tome kako je istaknuti HDZ-ovac Ante Sanader zaposlio sina), skandalozan odnos državnog vrha prema kompromitiranom šefu HDZ-a BiH Draganu Čoviću i slizavanje Hrvatske s Miloradom Dodikom, pretvaranje Hrvatske u glavnu temu sukoba Rusije i Ukrajine, uhićenje šefa aerodromske policije na Franji Tuđmanu itd.

Ima tu, dakle, svega, ponajviše uobičajene HDZ-ovske korupcije i privatizacije države, ali i vanjskopolitičkih blamaža, pa sve do najsitnijeg kokošarenja poput toga da se odabranim moćnicima besplatno dostavljaju mandarine s Brijuna.

>> Državna firma slala Banožiću i Frka-Petešiću mandarine s Brijuna

HDZ ponovo, u Plenkovićevom drugom premijerskom mandatu, toliko krade da je to maltene nemoguće sve pratiti. 

Inflacija afera kao posljedicu također može imati njihovu sve manju vrijednost u društveno-političkom smislu. Toliko ih je da zapravo više i ne mogu naštetiti vladajućem HDZ-u. S druge strane, postoji i mogućnost da afere stvore svojevrsni “snowball effect”, ali to se trenutno očito ne događa.

U svakom slučaju, zanimalo nas je kako se nositi sa svim tim aferama kojima smo zatrpani pa smo o tome porazgovarali s komunikacijskim stručnjakom Perom Tantom i političkim analitičarem Žarkom Puhovskim.

Pero Tanta: Naučili smo se na suživot s aferama

Komunikacijski stručnjak Pero Tanta kaže da mu se čini kako smo se naučili suživotu s aferama. 

“Sjetimo se 2009. godine i uhićenja Ive Sanadera. To je bilo opsadno stanje, prvih 15 minuta Dnevnika je bilo posvećeno tome. Ali to je bila ta jedna afera, a sada imamo jednu aferu svaki dan u tjednu. Stanujem blizu sjedišta Uskoka i izgleda mi kao da svaki dan vidim novinare da kampiraju ispred. Društvo se naučilo na suživot s aferama. Više nikoga ne čudi uhićenje nekog visokopozicioniranog političara”, kaže.

“Uostalom, ne zaboravimo da su i neki osuđeni političari ili oni protiv kojih su se vodili procesi bili ponovno izabrani na svoje funkcije. Korupcija je u Hrvatskoj postala stil života i zato afere više ne odjekuju toliko u javnosti”, dodaje Tanta.

To dosta komplicira situaciju za one (rijetke) političare koji žele stvari promijeniti nabolje.

“Prešli smo put od ‘on je krao, ali je i nama dao’, preko ‘glup si ako ne kradeš’, do ‘svi su (političari) isti’. Zato je sada najteže novim i poštenim političkim snagama s dobrim namjerama jer one cijeli mandat provode čisteći staro smeće i korupciju”, smatra Tanta.

Zasićenje politikom

On kaže da je i njemu u međuvremena svega dosta.

“Mogu reći i iz osobnog primjera da sam prezasićen aferama i politikom. Godinama sam bio ono što se zove ‘media junkie’, svojevrsni ovisnik o vijestima, gledao sam čak i HTV-ov podnevni Dnevnik. Sada sam ukinuo sve push notifikacije na mobitelu i pogledam samo jedne vijesti dnevno. Jednostavno mi se sve smučilo”, priznaje.

“Ušli smo u vrtlog afera u kojem se novim aferama prikrivaju stare. Imam dojam da živimo hiperinflaciju afera. S druge strane, imamo pandemiju i to je još jedina druga vijest uz afere. Zato ljudi odavno misle da u ovoj državi nema pravde. Afere ne doživljavaju svoj sudski epilog, a i kada se nekoga konačno osudi, to se dogodi nakon osam ili deset godina suđenja”, smatra Tanta.

Mladi uopće ne prate vijesti na klasični način

Ovaj komunikacijski stručnjak ističe da trebamo biti svjesni kako se proteklih godina radikalno promijenio način konzumiranja vijesti te i da to utječe na cijelu situaciju.

“Treba detaljnije analizirati kako funkcionira ignoriranje negativnih vijesti. Znam iz svojeg posla da većina ljudi vijesti konzumira preko mobitela, naročito oni mlađi. Oni nikad u životu nisu čitali novine, već isključivo internetske portale, koji vijesti plasiraju preko društvenih mreža. I tako svatko sebi skroji medijski mjehur koji konzumira, svatko stvara svoju stvarnost. Nema više toga da cijela nacija gleda centralni Dnevnik na HTV-u. To gledaju samo stariji sugrađani.

Tako da imamo i pojavu da mnogi uopće ne prate vijesti. Kada bismo sada pitali studente misle li da imamo hiperinflaciju afera, oni bi vjerojatno rekli da ne, jer uopće to ne prate. Drugim riječima, nekima se čini da imamo previše afera i da to više ne mogu pratiti, a neki ne znaju ni za jednu aferu”, objašnjava Tanta.

Žarko Puhovski: Previše afera proizvodi tupost i cinizam

Politički analitičar Žarko Puhovski ističe da svaka inflacija smanjuje vrijednost onoga što je pod inflacijom.

“Mi se iz psiholoških razloga ne možemo jednako uzrujavati zbog 500 svinjarija kao zbog jedne. Tako je bilo u ratu: svi se sjećaju tko je prva žrtva, a tko je pedeseta? To u javnosti izaziva dvije loše posljedice – tupost i cinizam. Tupost, jer ljude onda više ništa ne može pogoditi, a cinizam se svodi na ono što je biračko tijelo pokazalo na nekoliko izbora, a to je stav ‘svi su oni lopovi pa biramo naše lopove protiv njihovih lopova’. To je atmosfera do koje su dovele ove afere”, kaže Puhovski.

On smatra da je do toga došlo jer se brkaju dvije sfere, moralna i politička.

“Načelno govoreći, činjenica da je netko dvojbene moralne kakvoće ne znači da je i politički nesposoban. Dapače. Idealan primjer toga je Ursula von der Leyen. Dokazano je prepisala 47 posto svojeg doktorata i optužena je za mito u razini od nekoliko milijuna eura kao ministrica obrane Njemačke, a izabrana je velikom većinom da bude šefica izvršne vlasti Europske unije.

Kod nas je opasan i negativni nacionalizam u stilu ‘nitko nije tako loš kao mi’. Vidio sam jedan jako zgodan mem s tim u vezi, koji kaže: ‘Proglasili su nas drugom najkorumpiranijom državom u Europi. Bili bismo prvi, ali smo se dali potplatiti da prepustimo prvo mjesto.’ To je spirala u kojoj se nalazimo”, kaže Puhovski.

Ključno je kako radi vlada, ne jesu li ministri moralni

Trebaju li mediji onda birati afere koje će objavljivati, a kako bi glasnije odjeknule u javnosti, pitamo Puhovskog.

“Ne. Osim za Horvata, ne čujem da se za druge ministre govori da loše rade svoj posao, već su svi otišli zbog neprijavljenih kvadrata i slično. To je sa stajališta funkcioniranja vlade jako loše. Prvorazredno bi trebalo biti kako radi vlada, a to je postalo drugorazredno. Za mene je skandalozno da je Frka-Petešić al pari s nepostojanjem obnove. To mi je nepojmljivo”, kaže Puhovski.

No problem je što u Hrvatskoj nije baš moguće smijeniti kompromitiranog ministra koji loše radi svoj posao. Najbolji primjer toga je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, za kojega su i domaći i strani novinari dokazali da provodi ilegalnu politiku pushbacka na granici.

Zbog toga nikad neće biti smijenjen, dapače – ojačana mu je pozicija u vladi. S druge strane, problemi s imovinom dovode do smjene ministara. 

“Kod Božinovića je problem što se on očito boji policije koju bi on trebao imati pod kontrolom. To se vidi i po njegovim gestama, mimici. Sa stanovišta vladavine prava, to je golemi problem. Ali ako mu sutra nađete neku potleušicu koju nije prijavio, moguće je da nestane iz vlade u roku od par dana. To su u povijesti radili Savonarola i Robespierre u prvoj fazi, uvodili osobne moralne kriterije koji su iznad političkih”, odgovara Puhovski.

Debakl ministra Darka Horvata

Ističe da je ministar Horvat jučer sam sebe najgore prokazao kada se ispostavilo da ne zna kako se na Baniji konačno počela graditi jedna kuća.

“Medved ga je morao ispravljati u vezi toga. Ok, jedna kuća, ali i to je nešto. Horvat je zapravo trebao biti tamo gdje se ta kuća gradi. Dakle, on nema nikakve kontrole nad svojim ministarstvom. On tamo ništa ne predstavlja. Trebala bi otići cijela vlada”, kaže Puhovski.

Problem s moralizatorskim pristupom je, smatra Puhovski, što se stvara dojam ravnopravnosti između ministara i novinara jer se onda pita i novinare jesu li sve uredno prijavili i slično.

“Ali novinari i ministri nisu ravnopravni u smislu političke moći. U moralnom pogledu pak mogu biti ravnopravni. I tu dolazimo do demagogije, koja je jedina stvar koju zamjeram medijima, a to je da političari moraju biti moralni. Nađite mi jedan članak u kojem se pozitivno govori o moralnosti političara. To ne postoji. Mi nemam razloga očekivati da političari budu moralniji od drugih, dapače, imamo razloga očekivati da budu manje moralni”, objašnjava.

“Uzmimo za primjer doktorat Vice Mihanovića. Tu najveći problem nije Mihanović, već povjerenstvo koje mu je odobrilo doktorat. Riječ je o katastrofalnom srozavanju akademskih standarda”, dodaje Puhovski.

Sve je počelo s Tuđmanom

Prisjetili smo se primjera Franje Tuđmana, koji je u javnosti postao omražen kada je Ankica Lepej otkrila tajni novac na računu njegove supruge, a nije bio toliko omražen zbog mnogo gorih stvari koje je učinio dotad.

“Ja sam odmah na početku rata formirao jednostavnu tezu koja glasi: ‘Možete ubijati za druge, ne možete krasti za druge.’ Možete ubijati i uvjeriti mene da to činite kako biste me zaštitili kao Hrvata, muškarca, što god. Ubojstvo se može poopćiti. Ako pak kažete da ste krali za mene, ja odgovaram: Oprostite, ali meni ništa nije sjelo na račun ili palo u džep. Ubojstvo se može prodati kao patriotizam. Taj prekršaj s novcima nije po mom mišljenju ni među prvih 20 loših stvari koje je Tuđman učinio, ali to je najviše odjeknulo u javnosti”, ističe Puhovski.

On dodaje kako dosta toga otkrivaju ankete, kada se pogleda kako stoje vlada, a kako vladajuća stranka. 

“Rejting vlade je takav da se pokazuje reakcija ljudi na realne probleme, ali je zato rejting vladajuće stranke stabilan. Vladajuća stranka je osuđena, prepuna afera i rejting im se mjesecima mijenja za plus ili minus jedan posto. SDP je ubio vlastito članstvo, a rejting im je također mjesecima stabilan. Stranke kao da su otporne na sve prigovore”, kaže Puhovski.

Obnova je najvažnija tema

Razgovor s Puhovskim završavamo pitanjem: Što nam je onda činiti?

“Mislim da pitanju obnove treba biti posvećeno dvije trećine sadržaja svakog medija. Mislim da se treba koncentrirati na skandale koji se tiču nerada vlade i ministara. Imamo ministra obrane koji se kao dijete oduševljava transportom rastavljenih helikoptera. Pa već time je dokazao da nema pojma o ičemu i da samo bulji kao tele u šarena vrata, kako se to kaže. Po mom sudu je to problem. Treba isticati nesposobnost.

Evo još jedan primjer koji se tiče DORH-a. Oni su u priopćenju objavili da je onaj Francisković ‘u telefonskom razgovoru javno pozivao na pobunu’. Ponavljam, u telefonskom razgovoru javno pozivao! Naprosto su se izgubili elementarni standardi u radu državne uprave, ministarstava, državnog odvjetništva i tako dalje.

Volio bih da se stane sa skandalima u vezi stanova i počne se baviti konkretnom nesposobnošću. Glavni problem je loš rad i nerad cijele naše vlasti, uključujući i pravosudnu”, zaključuje Žarko Puhovski.

Autor : redakcija hr-vjesnik