Bojan Glavašević iz Kluba zeleno-lijeve koalicije danas je, za razliku od mnogih kritičara, stao na stranu kolumnista Borisa Dežulovića, istaknuvši kako i on već godinama upozorava na to da je Vukovar sakraliziran, umjesto da bude grad za žive, jer na njemu parazitira dio politike.

Foto: hr-vjesnik

“Teza da je Vukovar pretvoren u spomen-kosturnicu, a ne u grad za žive jasna je iz same kolumne kada se ode dalje od naslova, a čini se da većina njegovih glasnih kritičara nisu otišli dalje od naslova. Interesantno je da su se oni kojima se on u kolumni izravno obraća sasvim ispravno prvi našli prozvanima”, komentirao je Glavašević.

Podsjetimo, radi se o Dežulovićevoj kolumni objavljenoj na web stranici N1 televizije, pod naslovom “Je*o vas Vukovar”.

“Ja i mnogi drugi već godinama govorimo ono što piše u kolumni”

“Ono o čemu se radi u toj kolumni i ja i mnogi drugi ljudi govorimo već godinama, nešto drugačijim rječnikom od Dežulovićeva”, naglasio je. “Prostor jednog grada, i fizički i simbolički, koji se sakralizira i pretvara u sveto mjesto na kojem vrijede stroža pravila nego na groblju, dok njihovo nepoštivanje i odstupanje tih pravila rezultira optužbama za izdaju, nije prostor za žive nego za mrtve”, ističe Glavašević.

“Koliko god da je novaca uloženo u Vukovar, a uloženo je stvarno jako puno od svih vlada do sada, to nije zajednica i vrsta mjesta primjerena za svakodnevicu, a svakodnevica je život. O tome se radi”, ocijenio je.

Foto: hr-vjesnik

“Već desetljećima u politici postoji grupa ljudi koja parazitira na simbolici Vukovara kako bi na njoj prikupljali političke bodove. To su oni kojima je upućen naslov Dežulovićeve kolumne. To su oni koji su se prvi javili s reakcijama na Dežulovića, od Domovinskog pokreta do umirovljenih generala plinsko-bocaške brigade, ima ih”, zaključio je Glavašević.

Bojan Glavašević je i sam Vukovarac, sin legendarnog radijskog urednika i ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića, ubijenog nakon pada Vukovara.

“Vukovar je balzamiran u ulozi žrtve, zato iz njega odlaze”

Glavašević je kasnije objavio i status posvećen Dežulovićevom tekstu i reakcijama na njega.

“Ovo je, zapravo, srž problema. Ako se propisuje da je Vukovar sveto mjesto, koje svaki dan i od svakoga zahtijeva odnos koji je rezerviran za svete stvari, kako ga istovremeno možemo tretirati kao grad, mjesto svakodnevice? Svakodnevica pripada živima, a sveta mjesta mrtvima.

Foto: hr-vjesnik

Mogla je država uložiti milijarde i milijarde u Vukovar – i učinila je to, uostalom – ali simboličko balzamiranje Vukovara u ulozi žrtve, transformacija u sveto mjesto umjesto u mjesto za svakodnevicu, osigurale su da grad bude mjesto iz kojega se odlazi.

Nema tih novaca za koje će itko tko ima makar malo izbora otići živjeti u grad u kojemu je pijetet važniji od svakodnevice. Svakodnevica su: male i velike frustracije, prvi i zadnji poljupci, lakomislenost i lakomisleno postojanje. Pa i psovke, pijanstva, odlasci na pecanje.

“Pobjeda nije kad grad pretvoriš u spomenik tragediji”

Nitko ne želi živjeti gradu na čijem cijelom prostoru, fizičkom i simboličkom, vrijede ista pravila kao na groblju. I još su stroža: svako kršenje tih pravila rezultira optužbama za izdaju. Takvi gradovi nisu mjesta za žive ljude, oni u svakom smislu pripadaju mrtvima.

Kao poruka, Dežulovićev tekst – naslovom i sadržajem – ne govori “Žrtva Vukovara nije vrijedna” nego “Ako poštujete žrtvu Vukovara, dajte mu da bude mjesto za žive”. Poruka nije upućena svima, nego onima koji Vukovar zaključavaju u trenutku tragedije. Političarima, prije svega.

Za sam kraj, reći ću ovo: pobjeda nije kad grad koji su željeli ubiti pretvoriš u sveto mjesto, koje više ne pripada živima. To je spomenik tragediji. Pobjeda je kad ga opet pretvoriš u mjesto u koje se dolazi živjeti. Tko to ne razumije, nije razumio ni ‘Grad – to ste vi'”, piše Glavašević.

Autor: M.M.