Izvor slike: Express.hr – 24sata

Bandić godinama ignorira centar Zagreba, a na njegovim rubovima skuplja simpatije i kupuje glasove. Na periferijama grada on je vodio kampanju, tamo je uvodio komunalnu infrastrukturu i tamo je glumio gradonačelnika.

Prezirao je centar i centar je prezirao njega.

I taj prezir Bandić nije mogao sakriti u jučerašnjoj izjavi o posljedicama potresa koji je najviše devastirao središte grada, kada je optužio ljude da su sami krivi što su im se srušile kuće.

“Razlog je neodržavanje vlastite imovine”, kazao je Bandić. “Ljudi nisu ulagali u svoju imovinu. Oni koji su ulagali su u redu, oni koji nisu ulagali, nisu u redu”.

Na pitanje novinara što je onda s gradskom imovinom u centru, školama, vrtićima, muzejima, kazalištima, Bandić je prodao staru populističku foru: “Nitko u zadnjih 40 godina nije ulagao kao što sam ulagao ja”.

Kako se onda svejedno srušilo?

Ipak, ovakva izjava zaoštrila je rat koji već dvadeset godina traje između gradonačelnika i centra Zagreba. 

Građani koji su godinama trpali milijune u gradsku blagajnu iz koje je Bandić uzimao da bi kupovao glasove u domovini i izvan nje, sada su obaviješteni da su sami krivi i da sami moraju sve popraviti. Jer nema ni novca za izvanredne situacije.

A taj rat traje već jako dugo. Možda još od višemjesečnog prosvjeda zbog Varšavske i izgradnje Centra Cvjetno. Nastavio se Bandićevim osvetničkim potezima kao što je uređenje Džamije što je izazvalo prosvjed zbog “magnolije” ili pak zatvaranje kina Europa.

A tu je i sustavno zanemarivanje gradskih kazališta i urbane kulture, brojne kritike na Bandićev račun zbog adventskih šatora na Trgu bana Jelačića, zbog Thompsonova koncerta na trgu i tome slično. 

Čak je i svoju predsjedničku kampanju 2009. godine Bandić pokrenuo na Sljemenu. Ne u centru Zagreba.

A kad je u Zagrebu bilo urbanih događanja i manifestacija, Bandić se na njima u pravilu nije pojavljivao.

I zato, raspad centra Zagreba u najvećem potresu u zadnjih 140 godina postao je svojevrsni simbol Bandićeva odnosa upravo prema tom centru, a jučerašnjom izjavom da su ljudi sami krivi što im se svijet srušio na glavu još je više unio nervoze u nezadovoljni puk i prezir prema Bandiću.

Nije jučer bilo uobičajenog Bandićeva populističkog dodvoravanja građanima. Nije bilo kupovanja naklonosti. Nije bilo grandioznih obećanja, niti poslovičnog guranja u prve redove uz ponude da će on sve sam srediti, kao što je proteklih godina naučio ljude da sređuje svaku rupu na cesti, kosi travu, upravlja bagerom ili “jede snijeg”. Ne, centar Zagreba nije Bandićeva briga.

Centar je odavno prepušten sebi, zanemaren i zapušten, nevoljeno dijete populističkog gradonačelnika koji je odavno zaključio da u centru grada ne leže glasovi, pa stoga ne zaslužuje ni njegovu pažnju.

Ako je fotografija Milana Bandića u blatu Kozari boka bila simbol njegova političkog uspona, Bandićev odnos prema srušenom centru Zagreba mogao bi postati simbolom njegova odnosa prema gradu kojim vlada dvadeset godina, a možda i najavom njegova političkog kraja.