Dan antifašističke borbe obilježava se 22. lipnja kao državni blagdan u znak sjećanja na osnivanje Prvog sisačkog partizanskog odreda 1941. godine, koji je ujedno bio i prva antifašistička postrojba u ovom dijelu Europe. Središnjim obilježavanjem u Brezovici, na kojem je sudjelovao državni vrh i predstavnici antifašističkih i drugih udruga, odala se počast hrvatskim antifašistima koji su u Drugom svjetskom ratu svoje živote položili u borbi za slobodu od nacizma i fašizma i time Hrvatskoj osigurali mjesto među pobjednicima Drugog svjetskog rata.

Foto: hr-vjesnik

Predsjednik Zoran Milanović održao je govor. Kada je dolazio na pozornicu čulo se skandiranje i veliki pljesak.  “Istina je voda duboka i nikoga ne bi trebala uvrijediti, ali može zaboljeti. Međutim, u ovoj našoj istini nema ničega bolnog, ona je u stvari lijepa, teška, krvava, ali lijepa. Pa krenimo od nekih istinitih stvari koje neće nikoga zaboljeti i uvrijediti jer mislim da to dugujemo ljudima koji se prije osamdeset godina nisu okupili ovdje nego u Žabenskoj šumi, nekih desetak kilometara na drugoj strani, 22. lipnja”, rekao je predsjednik. Dodao je da tim sedamdeset i sedam sisačkih komunista, boraca za revoluciju i promjene ne činimo uslugu ako stalno ističemo da su svi oni bili Hrvati i da je to bila hrvatska borba jer su oni prije svega bili komunisti u borbi za revoluciju, sovjetsku Hrvatsku , a ne demokraciju.

Govor Zorana Milanovića na obilježavanju Dana antifašističke borbe u Spomen-parku Brezovica

“Drugo Janko Bobetko, naš slavni general iz Domovinskog rata, nije bio ovdje, bili su njegova braća. Što ne znači da ne bi bio ovdje da je mogao biti, jer je po svemu drugome on jest bio ovdje, ali bili su neki drugi ljudi. Bio je Mika Špiljak, Marijan Cvetković, Vlado Janjić Capo, slavni komandant, sve Hrvati, ako nekome znači. Meni znači, ali dijeliti ih i stalno isticati tko je bio Hrvat, tko je bio Židov, to nema smisla. Oni tako nisu razmišljali“, poručio je predsjednik Milanović. Dodao je kako su to bili heroji od kalibra, ali i grubi ljudi, avanturisti koji su vrlo često znali i priječi crtu i napraviti nepravdu. “Sve je to naša povijest, sve je to istina, ona ne vrijeđa i ne bi trebala niti boljeti”, rekao je predsjednik istaknuvši da nikada nije dolazio u Brezovicu kako bi nekome utjerao nekakvu svoju istinu, da bi ikome dao bilo kakav zadatak ili da bi poslao poruku. „Ja sam ovdje samo da ukažem na neke stvari koje Hrvatsku stavljaju tamo gdje joj je mjesto“, rekao je.

Foto: hr-vjesnik

“Hrvatska nije bila na strani pobjednika, Hrvatska je bila na strani istine i dobra“, poručio je dodavši kako je isticanje da smo bili pobjednici, a ne gubitnici, lutrijski pogled na život i sudbinu jer bi to značilo da smo mogli i izgubiti. Zapitao se bi li naš otpor činilo manje vrijednim da je Osovina dobila rat: „Hrvatska nije bila samo na pobjedničkoj strani, to je bilanca, to je računovodstveni pogled na svijet. Hrvatska je bila na strani rizika, pogibelji i hrabrosti“. “A sada još nešto o Hrvatima u Drugom svjetskom ratu. Ići kao Hrvat u rat ’41. i ’42. bio je čin nevjerojatne hrabrosti i avanturizma, nečega što je teško opisati riječima i slovima. Hrvati nisu bili proganjani na način na koji su bili proganjani Židovi i Srbi. I u takvoj situaciji biti Hrvat i uživati relativan komfor, naspram Židova i Srba u državi i ustati na oružje, ovdje, ali posebno u hrvatskom majci Dalmaciji. Nisu Istra i Primorje oslobođeni samo deklaracijom i kurzivom odluka ZAVNOH-a nego hrvatskim oružjem dalmatinskih partizana koji su ušli u Rijeku i u Istru. Ljudi koji su imali sve za izgubiti, koji su bili Dalmatinci, Hrvati, patrioti, ne antifašisti na početku nego samo borci za slobodu. Naprosto borci za svoj zavičaj, da im se dopusti da uče hrvatski jezik u Splitu i u dijelovima koji su okupirani od Italije koji su prodani i predani, da ih se ne terorizira“, rekao je predsjednik Milanović.

Autor: M.M.