Izvor slike: 24sata.hr

Ova kriza zbilja bi mogla u povijest poslati šaltere i čekanje u redu

Hrvatska se, zajedno sa ostatkom Europe, sve više privikava na sasvim novi način rada. Gradska vijeća organiziraju virtualne sjednice i odluke donose elektronski. Gradovi i općine uspostavljaju on-line tržnice kako bi pomogli obiteljskim gospodarstvima i građanima kojima treba svježe voće i povrće. Institucije i tvrtke pozivaju ljude da, umjesto da dolaze na šaltere i u urede, komuniciraju putem maila, a zahtjeve i dokumentaciju predaju on-line.

Ne događa se to samo na lokalnoj razini, koja je i dosad u mnogim slučajevima u pogledu digitalizacije bila naprednija od državnih ustanova. I na razini države zadnjih se tjedana primjećuje određena promjena.

Ova nagla digitalizacija domaće politike, poslovanja i svakodnevnog života, mogla bi ostati dio svakodnevice i kada pandemija prođe.

To su shvatili i dužnosnici iz redova HDZ, koji su sada s time počeli i likovati.

Izvor blizak šefu Vlade, koji je i sam zadovoljan učinjenim ističe sljedeće: „Mi smo doslovno preko noći digitalizirali državu, napravili smo ono na čemu se inzistira posljednjih 20-tak godina. Sada se svi poslovi s državom mogu napraviti online, nema nepotrebne dokumentacije, nema famoznog pečata, zahtjevi se rješavaju u rekordnom roku, i zaista sve funkcionira možda čak i bolje nego u doba krize, idemo ka tome da država postane učinkovita, ali i digitalna”.

Sve ovo lijepo zvuči, ali pitanje je gdje ste bili zadnjih nekoliko godina i zašto digitalizaciju i on-line sustav niste uveli ranije

Odgovor je jednostavan, zbog podobnih uhljeba po državnim i javnim institucijama te namještenika i „šalter teta“ koje posjeduju člansku iskaznicu.

Imamo sustav u kojem svaki lokalni šerif uredno može osnovati po nekoliko firmi, staviti stranačke kolege za direktore, nećaku osnovati ustanovu ili rođaka sa završenom osnovnom školom uhljebiti na nebitnu funkciju, gdje od važnosti radnih zadataka najvažnije je pročitati dnevne novine i razmišljati hoće li se za gablec konzumirati paška janjetina, bakalar ili tartufi. Imamo hrpu direktora, ravnatelja, zamjenike ravnatelja, rukovoditelja, savjetnika i sl., koji ne znaju što bi kada dođu na posao, stoga zbog njih nikada nije uvedena digitalizacija sustava.

Sve su to nečiji glasači i na konto toga moraju nekako zaraditi za plaće. Da se uvede potpuna digitalizacija sustava, 200.000 ljudi bi završilo na Zavodu za zapošljavanje, a to nikako ne bi odgovaralo vladajućima jer se bliže parlamentarni izbori.

Kada završi pandemija oko koronavirusa imati ćemo jasniju sliku hoće li postojeća digitalizacija trajno zaživjeti, da li će se još neka nova dodatna implementirati ili će se određena ukinuti, kako bi uhljebi ostali na funkcijama i zarađivali za plaće.