Kanada ovih dana gori, baš kao i Hrvatska i mnoge druge zemlje sjeverne polutke, pod neumoljivim, po život opasnim toplinskim valom. Temperature u ovoj sjevernoameričkoj zemlji obaraju rekorde – u Britanskoj Kolumbiji izmjereno je 46.6 stupnjeva.

No Kanada gori i doslovno. Konkretno, gore katoličke crkve izgrađene na teritoriju na kojem živi autohtono indijansko stanovništvo. Tako su u subotu, upravo u užarenoj Britanskoj Kolumbiji, u sat vremena razmaka planule i zatim do temelja izgorjele crkva svete Ane i crkva Chopaka. Kanadska policija je objavila da požare smatra sumnjivima, odnosno da bi mogli biti podmetnuti.

Nekoliko dana ranije, prošli ponedjeljak, zapalile su se još dvije crkve u Britanskoj Kolumbiji, u indijanskim rezervatima Penticton i Osoyoos. Crkva svetog srca i crkva svetog Grgura, međusobno udaljene nekih 40 kilometara i izgrađene prije više od stotinu godina, izgorjele su.

Foto: hr-vjesnik

Vatrogasni dužnosnik izjavio je kako vjeruje da je u podmetanju požara korištena zapaljiva tekućina te da “sve indicije upućuju na to da je (požar) podmetnu”, prenosi BBC.

Četiri crkve izgorjele u nekoliko dana

Naravno, četiri crkve ne izgore slučajno u razmaku od nekoliko dana na istom području. Izgledni razlog ovih, najvjerojatnije podmetnutih, požara jest ono što im je prethodilo – potresno otkriće oko tisuću neoznačenih grobova indijanske, odnosno domorodačke djece koja su pohađala katoličke škole. 

U Kanadi gore crkve nakon otkrića stotina grobova kod katoličkih internata za djecu

Riječ je o bivšim katoličkim školama, odnosno internatima za indijansku djecu u provincijama Manitobi, Saskatchewanu i Britanskoj Kolumbiji; samo nekima od škola iz nekadašnjeg sustava prisilne državne asimilacije indijanske djece u kanadsku kulturu kroz odgoj i obrazovanje pod paskom Katoličke crkve. 

Foto: Wikimedia Commons

Prvo su 28. svibnja pronađeni ostaci 215 djece pokopane pored Indijanske rezidencijalne škole Kamloops u Britanskoj Kolumbiji, koja je zatvorena 1978. Najmlađa od te djece, za koju se još ne zna kako su ubijena i je li se radilo o ubojstvu, imala su samo tri godine. 

“Uspjeli smo potvrditi ono što je naša zajednica otprije znala. U ovome trenutku imamo više pitanja nego odgovora”, kazala je o otkriću čelnica domorodačkog zajednice Tk’emlúps te Secwépemc Rosanne Casimir. 

Ipak, to nije bio prvi put da je pronađeno takvo tajno groblje. Dvije godine ranije kod Rezidencijalne indijanske škole Brandon u Manitobi pronađena su 104 potencijalna groba, od čega 78 potvrđenih. 

Pronađeno ukupno gotovo tisuću grobova u mjesec dana

Zatim je prošli tjedan pronađeno još jedno tajno groblje s najviše neoznačenih grobova dosad, njih čak 751. Pronađeni su pored bivše Rezidencijalne indijanske škole Marieval u Saskatchewanu. Školu Marieval je vodila Katolička crkva od 1899., kad su je osnovali misionari, do 1997. godine, kad je zatvorena. Marieval i Brandon su bile posljednje škole takvog tipa koje su zatvorene, prije nepunih 25 godina. 

Foto: Wikimedia Commons

Ovo je rezultat istraživanja koje je pokrenulo domorodačko pleme, odnosno prva nacija (službeno ime za kanadske urođeničke narode) Cowessess, koristeći podzemni radar za traženje grobova, baš kao i u slučaju grobova u Kamloopsu. Poglavica Cowessessa Cadmus Delorme izjavio je da se ne zna pripadaju li svi grobovi djeci, kao i da je Crkva možda uklonila nadgrobne oznake s ovog groblja. 

Službena kanadska istraga zaključila da je nad djecom proveden kulturni genocid

Šestogodišnja istraga nad kanadskim sustavom rezidencijalnih škola, koji je nasilno odvajao domorodačku djecu od njihovih obitelji, utvrdila je 2015. godine kako je taj u međuvremenu ukinuti sustav predstavljao kulturni genocid.

U izvješću se dokumentiraju strašno fizičko i seksualno nasilje, izgladnjivanje i druga zvjerstva kojima su indijanska djece koja su pohađala te škole bila izložena. Usto, djeci se često nije dozvoljavalo da govore svojim materinjim jezikom ni da prakticiraju svoje kulturne običaje. 

No ono najgore je što se veliki broj djece nikad nije vratio svojim obiteljima i zajednicama. Za mnoge od njih škole u kojima su zbog svoje kulture i porijekla mučeni i ponižavani postale su posljednje počivalište. Njihove kosti ostale su pokopane u dvorištima škola, u neoznačenim grobovima. 

Cipele i igračke u znak sjećanja na mjestu gdje su pronađeni posmrtni ostaci 215 djece