Ako je suditi po odnosu inače pretjerano živahne scene hrvatskih katoličkih talibana prema dva velika zdravstvena skandala koja su se dogodila proteklih mjesec dana, sukus njihove vjere u Svevišnjega lociran je u ženskom reproduktivnom organu.

Foto : Screenshot

O uzaludnim pokušajima Mirele Čavajde da pobaci u Zagrebu, jer joj plod ima agresivni tumor na mozgu, svaki od istaknutijih katotalibana imao je potrebu nešto zapaziti i o tome izvijestiti javnost: od ministra Vilija Beroša, preko ravnatelja zagrebačkog Kliničkog bolničkog centra Ante Ćorušića te ostalih istaknutih predstavnika liječničkog esnafa, do nešto manje prominentnih, ali ne i tiših neurotika uvjerenih da će glasnim stavom o tuđoj životnoj drami kupiti kartu za raj.

Rojevi gnjavatora nabožno su zujali oko mikrofona i kamera te strastveno objašnjavali što bi trebala učiniti žena koju nikad nisu vidjeli da bi bila u skladu s vjerom u biće koje nitko nije vidio.

Katolička scena prešutjela sumnju na trgovanje organima

Mjesec dana kasnije, kad je pred nama zdravstveni skandal od prvoklasnog javnog interesa, katolička scena tiho mrmlja molitve, skrušeno kleči u prvim redovima bogomolja i čeka odlazak slona iz sobe. Afera je počela otkrićem dviju sumnjivih transplantacija obavljenih prije tri godine u zagrebačkom Kliničkom bolničkom centru. U oba slučaja dva su hrvatska državljana dobila bubrege nesrodnih i živih donora.

Točnije, od kamiondžije iz Pančeva lošijeg imovinskog statusa u čijem psihološkom nalazu stoji tek da je “sposoban shvatiti postupak i dati informirani pristanak” te od pekara s Kosova “čije su intelektualne sposobnosti na granici slabijeg prosjeka”, a još i “vrlo slabo govori hrvatski jezik pa je pri pregledima koristio pomoć prevoditelja, primatelja bubrega”.

Inspekcija uočila “neprihvatljive manjkavosti” u dva slučaja presađivanja organa

Zaključak inspekcije Ministarstva zdravstva već smo objavljivali, ali vrijedi ga još jednom prenijeti:

“Zbog složenosti pitanja koja proizlaze iz darivanja bubrega od živog nesrodnog darivatelja etički principi moraju se strogo poštivati i sustavno implementirati u postupak.

Kako se transplantacija bubrega u Republici Hrvatskoj temelji na programu transplantacije s preminulih darivatelja (zahvaljujući odlično organiziranom donorskom programu na svim razinama, pozitivnoj percepciji zajednice i medija i dr.), a ne na transplantaciji bubrega sa živog srodnog ili još rjeđe nesrodnog darivatelja, manjkavosti u postupku darivanja bubrega živih nesrodnih darivatelja nisu do sada dolazile do izražaja.

Međutim, sustavnom analizom ova dva predmetna slučaja darivanja bubrega od živih nesrodnih darivatelja uočene su gore detaljno opisane manjkavosti koje nisu prihvatljive.

Otkrivanje i poznavanje tih manjkavosti otvaraju mogućnost njihova ispravljanja. Pri donošenju ovog mišljenja imenovani stručnjaci su u tom kontekstu konzultirali i relevantnu stručnu i znanstvenu literaturu, s ciljem da skrenu pažnju na moguće načina njihova rješavanja.

U skladu sa navedenim donijeto je rješenje o privremenoj zabrani programa presađivanja bubrega živih nesrodnih donora.”

Gdje je nestao priziv savjesti kod presađivanja organa sa živih ljudi?

Zagrebački liječnici imali su, dakle, pred sobom dva čovjeka koja trebaju primiti organe i dva darovatelja. Dvojici živih ljudi upitnih životnih prilika i, kako se čini, ne baš sjajnih intelektualnih sposobnosti, Ćorušićevi su kolege bez velikih dilema odstranili bubrege i presadili ih ljudima kojima su bili potrebni. I to u državi u kojoj inače malo što funkcionira kao transplantacijska medicina. Samo što su, u redovnim okolnostima, davatelji organa ili srodnici primatelja ili mrtvi ljudi.

I tu dolazimo do pitanja savjesti. Zajednica katoličkih talibana s titulama ispred imena u zagrebačkom KBC-u hladno je odbijala prekinuti trudnoću ženi čiji teško bolesni plod nije imao nikakve šanse da normalno živi, pozivajući se na famozni priziv savjesti. No liječnici u istoj bolnici nisu iskazali nikakve etičke dileme oko uklanjanja organa odraslih osoba.

Savjest je, kažu, osjećaj moralne odgovornosti pojedinca izrastao iz njegove sposobnosti da svoje postupke ocjenjuje kao dobre ili loše. Pervertirani oblik katoličke savjesti reduciran je na odnos prema reproduktivnim pravima žena i koncentriran na rodnicu.

Prema drugim organima, recimo bubrezima inovjeraca, nema razvijen odnos. Zato se i nema što prizvati. Savjest u katoličkoj Hrvatskoj ne zna ništa o bubrezima stranaca.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije hr-vjesnik portala

Autor : Vladimír Matijanić