SDP je uništen, opustošen, ponižen. Iza Davora Bernardića ostaje jedno veliko ništavilo, no, okrivljujući za sve samo Bernardića nije u redu jer su ostavke trebali podnijeti i svi članovi predsjedništva na čelu sa Zlatkom Komadinom.
Sad su svi u SDP-u odjednom pametni, sad otvoreno govore o neuspjehu, sad žele isprati sve blato sa svoje odjeće. Onaj tko bude naslijedio Bernardića morat će stvari okrenuti naglavačke.
Morati će s listi maknuti ranije zaslužnike, poput Vojka Obersnela i Željka Jovanovića, koji su na ovim izborima također pometeni. Hoće li to učiniti Biljana Borzan, Peđa Grbin ili netko treći, SDP-ovci će morati pomno odvagnuti. Jer onaj tko bude zasjeo na čelo stranke neće moći do lokalnih izbora napraviti čudo.
Eurozastupnica Biljana Borzan izjavila je u utorak kako u ovom krugu unutarstranačkih izbora, nije razmišljala o tome da se kandidira za mjesto predsjednice stranke, no ipak nije u potpunosti odbacila tu mogućnosti kazavši da “nikad ne treba reći nikad”.
“SDP je sada u toliko teškoj situaciji da bi budući predsjednik SDP-a trebao biti sto posto angažiran oko SDP-a. Kod mene bi to iziskivalo da se odreknem svoga mandata u Europskom parlamentu, što meni osobno nije problem, ali imam problem sa svim onim biračima koji su mi dali povjerenje da taj posao radim do kraja mandata”, kazala je Borzan za N1 upitana vidi li se kao nova predsjednica SDP-a.
Peđa Grbin također, vjerojatno još uvijek nije siguran želi li preuzeti vođenje stranke. Morat će brzo odlučiti. Preferencijalni glasovi osvojeni na ovim izborima daju mu legitimitet da cilja na to. Ako je popularan u Istri, kojom se ne bavi pretjerano u Saboru, ako ga vole i u Rijeci gdje je osvojio skoro sto glasova više od gradonačelnika Obersnela, gotovo dvije tisuće više od popularnog Jovanovića, a da ne govorimo s kojom je suverenom prednošću završio ispred nositelja SDP-ove Erika Fabijanića, čije je postavljanje na vrh piramide, sudeći prema broju osvojenih glasova, bio još jedan Bernardićev gaf, onda Grbin ima itekako pravo ciljati na najvišu stranačku poziciju. No, njegov problem je komocija. On voli biti u pozadini. Ne voli medijsku pažnju. Pitanje je ima li on volje baviti se unutarstranačkim problemima, mijenjati zahrđale stranačke strukture, razgovarati i donositi odluke.
Uostalom, predsjednička pozicija u bilo kojoj stranci donosi i rizik za onoga tko je prihvati. Kod prvog poraza ne samo da će biti smijenjen, nego će, a često je tako bivalo, biti i politički marginaliziran. Je li Grbin spreman prihvatiti sva odricanja i rizike? Teško. Grbin je, barem do sada, bio komotan. Možda se nešto promijeni, možda Grbin sve iznenadi. Bilo bi dobro da bude tako. Jer on to zaslužuje. Ako ni zbog čega drugoga, onda zato što je znao što se SDP-u sprema s Bernardićem na čelu. Zato je i bio kažnjen i donedavno otpisan. Sad je došlo njegovo vrijeme.
Milanovićevac, koji stremi više prema centru nego lijevo, u zadnje vrijeme pokazuje da u sebi ima sve ono što ga može činiti dobrim liderom. Iako je u predizborno vrijeme oštro kritizirao kandidatkinju platforme Možemo! Katarinu Peović, u izbornoj je noći spustio loptu na zemlju.
“Vjerujem da ćemo s našim kolegicama i kolegama s ljevice, iz platforme Možemo!, kroz zajednički rad i zajednički jezik dovesti do toga da ovo u što HDZ pretvara Hrvatsku ne postane trajno stanje”, izjavio je. Time je pokazao zrelost i spremnost da surađuje s onima koji mu po političkim idejama i nisu najbliži, ali su SDP-u najlogičniji partneri.
AUTOR: Glas Istre
