Izvor slike: Domovina IN
Kakve smo poruke o društvu i vjeri dobili posljednjih dana u sklopu najvećeg kršćanskog blagdana?
Proteklih dana smo naučili, da u Hrvatskoj postoji jedna institucija koja je moćnija od države i praktički je iznad zakona, kao i da postoji profesija koju je u cjelini popularno i dopušteno vrijeđati i čiji predstavnici ne mogu slobodno raditi svoj posao. Riječ je, naravno o Katoličkoj crkvi s jedne strane i o novinarskoj profesiji s druge.
Znali smo ove stvari i puno prije, za što se dovoljno prisjetiti nasilnih prosvjednika na Markovom trgu koji su spas od zakona pronašli u tamošnjoj crkvi, svojevremenog posjeta ministra obrazovanja Mornara kardinalu Bozaniću na konzultacije oko kurikularne reforme ili marša ekstremnih desničara na Vijeće za elektroničke medije i maltretiranje Mirjane Rakić, ali sada su toliko jasno došle do izražaja da ih se više ne može negirati, niti problem ignorirati.
Na sam Uskrs, svjedočili smo nasilju prema novinarki i kasnijem dolasku policije, s čudnim pristupom prema čovjeku koji otvoreno krši odredbe Kriznog stožera drugi put u nekoliko dana te na isto kršenje propisanih mjera pozivao i vjernike.
Istog dana u poslijepodnevnim satima odradila se navijačka akcija ispred spomenute crkve, namijenjena podršci svećeniku uz prigodni natpis ‘Novinari crvi’, koji je u splitskim navijačkim krugovima patentiran nakon premlaćivanja ljudi u okolici Knina, ali i reakcija svećenika Josip Delaša koji je novinarku optužio da je sama kriva za ono što se dogodilo i za nekakvo samo njemu znano udruživanje s jugo-milicijom.
Drugim riječima, po navijačko-svećeničkoj teoriji i onoj pridruženih udruga, na djelu je opća antihrvatska urota protiv crkve i policije.
Istina je pak posve drukčija i jedino što u vezi svega ovoga može djelovati ohrabrujuće jest činjenica da se u novim odredbama Kaznenog zakona i napad na novinare tretira kao napad na javne dužnosnike te reakcija ministra Božinovića oko ovog napada. Međutim, da bi se stvari zapravo promijenile reakcije države bi morale biti preventivne, umjesto reaktivne. To konkretno znači da bi se novinare trebalo početi zaista uvažavati kao bitne ljude i tako se prema njima i njihovim problemima odnositi, što se jednostavno ne događa.
S druge strane, svima je jasno kako je došlo vrijeme za otvaranje pregovora o izmjeni Vatikanskih ugovora, budući da su okolnosti temeljito promijenjene, ali za to očito nema političke volje. Ukoliko se ona iznenada ne ukaže imat ćemo ozbiljnu ekonomsku i socijalnu krizu koju će osjetiti praktično svi osim Katoličke crkve, što je očita poruka kako pred zakonom nismo svi jednaki.
