Izvor slike: Jutarnji list (Andrija Štampar)

Jedno od načela dr. Štampara upravo ovih dana dolazi u prvi plan: kad je riječ o zdravlju, ne smije se raditi razlika između ekonomski jakih i slabih, a za to je potreban javni i neprofitan sustav.

Koronavirus je nezabilježeni novi medicinski izazov, koji je jasno pokazao da javni zdravstveni sustav u učinkovitosti, kvaliteti i dostupnosti nema zamjene. Kad počne pandemija, kao što je ova Covida-19, nema tog privatnog, javno-privatnog i inog sustava temeljenog na profitu koji može upravljati krizom kao što to čini javno zdravstvo. Hrvatska ima sreću da svi oni koji su čerupali javni zdravstveni sustav proteklih godina, koji su malo-pomalo namjeravali privatizirati sve od primarne zdravstvene zaštite do bolnica i HZZO-a, ipak nisu uspjeli završiti u tome naumu.

Naime, sustav može biti savršen, ali ako se ne peru ruke, ne smanji socijalni kontakt, ne čuva zdravlje starijih, slijedi talijanski scenarij koji nitko u prosincu, kad je krenuo koronavirus u Kini, nije očekivao. Dakle, građani i struka moraju zajedno raditi na javnom zdravlju, a upravo na to danima pozivaju stožer i ministar. Osim toga, srećom, u Hrvatskoj i dalje rade vrsni epidemiolozi i infektolozi čije upute treba primjenjivati, a njihovo znanje trebaju ne samo građani nego i njihovi kolege koji također sudjeluju u organizaciji, a sutra i u liječenju pacijenata oboljelih od Covida-19.

U svakom slučaju, pandemija koronavirusa dodatno će otvoriti oči mnogima da zdravstveni sustav treba “popraviti”, ali tako da daju šansu kvalitetnom javnom zdravstvu, a ne profitu. Naime, Covid-19 sigurno nije zadnje iskušenje.

Stoga, valja se prisjetiti 10 temeljnih zapovijedi javnog zdravstva koje je definirao Andrija Štampar:

1. Važnije je obavještavanje naroda od zakona.

2. Najvažnije je pripremiti u jednoj sredini teren i pravilno shvaćanje o zdravstvenim pitanjima.

3. Pitanjem narodnog zdravlja i radom na njegovu unapređenju trebaju se baviti svi, bez razlike.

4. Socijalna terapija bitnija je od individualne.

5. Liječnik ne smije biti ekonomski ovisan o bolesniku.

6. Ne smije se raditi razlika između ekonomski jakih i slabih (egalitarizam).

7. U zdravstvenoj organizaciji liječnik treba tražiti bolesnika, a ne obrnuto, kako bi se obuhvatili svi oni koji trebaju zaštitu.

8. Liječnik treba biti narodni učitelj.

9. Pitanje narodnog zdravlja je od većeg ekonomskog nego humanitarnog značaja.

10. Glavno mjesto liječničkog djelovanja je tamo gdje ljudi žive, a ne ordinacija.

AUTOR: Globus